Astronomi se pripremaju za istraživanje atmosfera egzoplaneta veličine Zemlje zahvaljujući revolucionarnim tehnikama promatranja. Neočekivano, Venera—naš nepristupačni susjed u Sunčevom sustavu—može poslužiti kao savršen model za otkrivanje tajni dalekih svjetova. No kako znanstvenici mogu razlikovati planet poput Venere od onoga poput Zemlje s udaljenosti od svjetlosnih godina?
Nedavna studija koju je proveo Institut za astrofiziku i svemirske znanosti (IA) upravo se bavila ovim pitanjem tretirajući Veneru kao egzoplanet. Analizom rijetkih podataka prikupljenih tijekom prolaska Venere ispred Sunca 2012. godine, istraživači su dokazali da se postojeće tehnike za proučavanje velikih, vrućih egzoplaneta mogu prilagoditi za manje, stjenovite svjetove. Rezultati, objavljeni u časopisu Atmosphere, označavaju veliki korak naprijed u pripremi za novu generaciju astronomskih instrumenata.
Venera kao model za istraživanje egzoplaneta
Iako su Venera i Zemlja slične po veličini i gustoći, njihove atmosfere ne mogu biti različitije. Gusta atmosfera Venere, bogata ugljikovim dioksidom, uzrokuje ekstreman efekt staklenika zbog kojeg se površina zagrijava do temperature dovoljne za topljenje olova. Upravo to čini Veneru idealnim analogom za prve egzoplanete veličine Zemlje koje će znanstvenici proučavati.
Tijekom prolaska Venere 2012. godine, planeta je prošla izravno ispred Sunca, ostavljajući detektabilne tragove na sunčevoj svjetlosti koja je prošla kroz njezinu atmosferu. Ova tehnika oponaša način na koji se atmosfere egzoplaneta proučavaju tijekom njihovih tranzita. Molekule u atmosferi planeta ostavljaju specifične uzorke na svjetlosti zvijezde, otkrivajući njihov kemijski sastav.
“Mnogi mali egzoplaneti koje ćemo proučavati u narednim desetljećima orbitirat će zvijezde u uvjetima sličnim Veneri,” objašnjava Alexandre Branco, glavni autor studije. “Ovo istraživanje ključno je za prilagodbu postojećih tehnika kako bismo učinkovito proučili ove svjetove.”
Studija je pokazala da se metode razvijene za istraživanje divovskih egzoplaneta s vrućim atmosferama mogu uspješno prilagoditi za manje planete poput Venere. Istraživači su uspjeli detektirati suptilne tragove ugljik-dioksida u prikupljenim podacima, što potvrđuje potencijal ovih tehnika za razlikovanje planeta s umjerenim, dušikom dominiranim atmosferama poput Zemljine od onih bogatih ugljik-dioksidom, kakva je Venere.
Priprema za budućnost otkrića egzoplaneta
Ovo istraživanje ističe i izazove promatranja manjih egzoplaneta. Za razliku od snažnih signala plinovitih divova, atmosferski markeri stjenovitih planeta su suptilniji i često skriveni u šumu podataka. Ipak, nadolazeći teleskopi poput Ekstremno velikog teleskopa (ELT) Europskog južnog opservatorija i misije Ariel Europske svemirske agencije dizajnirani su za suočavanje s tim izazovima. Ovi instrumenti će do 2030-ih omogućiti proučavanje egzoplaneta veličine Zemlje.
Pedro Machado, istraživač suautor studije, naglašava važnost ovog rada: “Tehnike koje smo validirali na Veneri izravno će informirati kako proučavamo egzoplanete. Koristeći ove metode, moći ćemo otkriti manje kemijske komponente i izotopske varijacije u atmosferama planeta.”
Studija ima dalekosežne implikacije, ne samo za egzoplanetarnu znanost, već i za proučavanje planeta unutar našeg Sunčevog sustava. Slične tehnike već su u planu za promatranje Jupitera i Saturna tijekom prolaska svijetlih zvijezda iza njih, omogućujući detaljno proučavanje njihovih atmosfera.
Ovaj rad također podržava buduće misije poput EnVisiona Europske svemirske agencije, koja će se usredotočiti na razumijevanje evolucije atmosfere Venere. Kako objašnjava Pedro Machado, “Proučavanjem izotopskih promjena i kemije atmosfere možemo otkriti prošlost Venere i usporediti je s poviješću Zemlje, pružajući uvide u to što planet čini nastanjivim—ili negostoljubivim.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
