Može li čovječanstvo uskoro otkriti poruke izvanzemaljske civilizacije? Znanstvenici su nedavno razvili novi pristup koji bi nam mogao omogućiti prisluškivanje radijskih signala koje razmjenjuju izvanzemaljski svjetovi sa svojim letjelicama.
Galaktičko testiranje
U revolucionarnom eksperimentu, astronomi su koristili zvjezdani sustav TRAPPIST-1 za testiranje pionirske tehnike usmjerene na detekciju izvanzemaljskih komunikacija. Prema istraživanju predstavljenom u časopisu The Astronomical Journal, ova metoda se fokusira na presretanje uskopojasnih radijskih signala — sličnih onima koje koristimo za komunikaciju s vlastitim sondama i satelitima. Za razliku od tipičnih potraga za izvanzemaljskim kontaktom, koje traže snažne signale namijenjene prijenosu preko cijelog svemira, ova strategija cilja manje snažne, lokalizirane signale.
Sustav TRAPPIST-1, smješten samo 41 svjetlosnu godinu od Zemlje, sadrži hladnu crvenu patuljastu zvijezdu okruženu sa sedam stjenovitih planeta. Zanimljivo je da se tri od tih planeta nalaze u nastanjivoj zoni zvijezde — idealnom području gdje bi uvjeti mogli omogućiti postojanje tekuće vode i, potencijalno, života.
Iako istraživači nisu otkrili izvanzemaljske prijenose tijekom svojih opažanja, uspješno su potvrdili valjanost svoje metodologije. To znači da bi se njihov pristup mogao koristiti i u drugim dijelovima svemira za presretanje međuplanetarnih komunikacija koje nisu namijenjene emitiranju u beskrajne prostore svemira.
Glavni autor rada Nick Tusay, astronom sa Sveučilišta Penn State, izrazio je svoje uzbuđenje, navodeći: “Većina potraga pretpostavlja snažan signal, poput svjetionika namijenjenog dosezanju udaljenih planeta, jer naši prijemnici imaju osjetljivost ograničenu na minimalnu snagu odašiljača, što nadmašuje sve što mi nenamjerno šaljemo. No, s boljom opremom, poput nadolazećeg kvadratnog kilometarskog niza (Square Kilometer Array), uskoro bismo mogli otkriti signale koje izvanzemaljska civilizacija koristi za komunikaciju sa svojim letjelicama.”
Lov na signale u sjeni
Ako izvanzemaljska društva djeluju slično našem, logično je pretpostaviti da često šalju signale između planeta i izvanplanetarnih stanica. Takve komunikacije često se prenose uskopojasnim radijskim signalima, koji zahtijevaju relativno malo energije, ali ih je teško otkriti s velike udaljenosti.
Istraživači su ovaj izazov prevladali tempiranjem svojih promatranja kako bi se poklopila s fenomenom poznatim kao “okultacija planeta-planeta“. To se događa kada, iz naše perspektive na Zemlji, jedan planet prođe ispred drugog — slično pomrčini Sunca. Tijekom tih poravnanja, signali koji se razmjenjuju između planeta mogli bi se preklopiti, potencijalno pružajući astronomima sa Zemlje prolaznu priliku da ih presretnu.
Kako bi testirali svoju teoriju, tim je koristio Allanov niz teleskopa, moćan skup radijskih teleskopa, za promatranje sustava TRAPPIST-1 tijekom 28 sati — najdužeg ciljano promatranje ovog zvjezdanog sustava do sada.
Rezultati
Tijekom razdoblja promatranja, dogodilo se oko sedam predviđenih okultacija planeta, što je rezultiralo detekcijom više od 2.200 kandidata za radijske signale. Iako nijedan od tih signala nije bio povezan s izvanzemaljskom tehnologijom, rezultati su ipak ohrabrujući: mogućnost detekcije obećavajućih signala tijekom ovih događaja sugerira da bi metoda doista mogla otkriti međuplanetarne komunikacije u drugim zvjezdanim sustavima.
“Sustav TRAPPIST-1 relativno je blizu Zemlje, a imamo detaljne informacije o orbiti njegovih planeta, što ga čini izvrsnim prirodnim laboratorijem za testiranje ovih tehnika,” objasnio je Tusay. “Metode i algoritmi koje smo razvili za ovaj projekt mogu se konačno primijeniti na druge zvjezdane sustave i povećati naše šanse za pronalaženje redovnih komunikacija među planetima izvan našeg Sunčevog sustava, ako postoje.”
Je li ovo naša prilika?
Implikacije ove nove metode su duboke. Umjesto da se oslanjaju samo na snažne signale namijenjene cijelim civilizacijama, astronomi bi mogli prisluškivati rutinske komunikacije između izvanzemaljskih svjetova, što nam daje realističniju šansu za otkrivanje izvanzemaljskog života. Kako Tusay sugerira, s boljom tehnologijom na pomolu, poput Square Kilometer Array-a, mogli bismo biti na pragu otkrivanja nečeg izvanrednog.
Možda ćemo uskoro uhvatiti slučajni signal izvanzemaljskog rovera ili sonde koja istražuje udaljene dijelove svog planetarnog sustava? To je uzbudljiva mogućnost koja nas vodi korak bliže odgovoru na najveće pitanje čovječanstva: jesmo li sami u svemiru?
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
