U posljednjih nekoliko godina, znanstvenici su otkrili dokaze o intenzivnim solarnim olujama koje su se dogodile kroz povijest, od kojih su neke stare čak 14.370 godina. Analizirajući nagle poraste razina radiougljika u prstenovima drevnih stabala, istraživači su identificirali ekstremne solarne događaje, uključujući masivnu oluju iz 774. godine i drugu iz 993. godine, koje su bile znatno snažnije od poznatog Carringtonovog događaja. Ova otkrića otkrivaju da je Zemljina prošlost oblikovana solarnom aktivnošću daleko snažnijom nego što se prije mislilo.
Carringtonov događaj i njegova važnost
Godine 1859. Zemlju je pogodila jedna od najsnažnijih solarnih oluja ikad zabilježenih, poznata kao Carringtonov događaj. Taj masivni izboj solarne energije izazvao je val geomagnetske aktivnosti koji je uzrokovao kvarove telegrafskih sustava diljem Europe i Sjeverne Amerike. U nekim slučajevima, telegrafske linije su se zapalile zbog električnih udara. Nebo su osvijetlile zapanjujuće aurore, vidljive čak i na Karibima, što je signaliziralo golemu snagu oluje. Iako ovaj događaj služi kao oštar podsjetnik na snagu Sunca, nedavna istraživanja otkrivaju da su se u prošlosti dogodile čak i snažnije solarne oluje—događaji koji bi, ako bi se dogodili danas, mogli paralizirati naš suvremeni tehnološki svijet.
Iako je Carringtonov događaj često smatran mjerilom solarnih oluja, znanstvenici sada znaju da su Zemlju pogodile čak i snažnije oluje. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature otkriva dokaze o mnogo ekstremnijim solarnim olujama u dalekoj prošlosti. Jedna od takvih oluja dogodila se 774. godine i bila je toliko snažna da je zasjenila Carringtonov događaj. Da takva oluja pogodi Zemlju danas, uzrokovala bi masovne nestanke struje, poremećaje u globalnim komunikacijskim mrežama i potencijalno onesposobila satelitske sustave.
Ključ za razumijevanje ovih drevnih solarnih superoluja leži u prstenovima stabala. Stabla apsorbiraju radiougljik (ugljik-14) iz atmosfere dok rastu, a ovaj radiougljik djeluje kao vremenski pečat za solarnu aktivnost. Kada masivna solarna oluja pogodi Zemlju, dolazi do naglog porasta radiougljika u atmosferi, koji se zatim bilježi u godišnjim prstenovima stabla.
Godine 2012., tim predvođen Fusom Miyakeom s Nagoya Sveučilišta napravio je probojno otkriće kada su pronašli nagli porast razina radiougljika u prstenovima stabala koji datiraju iz 774. godine, označavajući jednu od najsnažnijih solarnih oluja u povijesti. Daljnja istraživanja otkrila su slične poraste iz drugih ekstremnih solarnih događaja, poput onih iz 993. godine, pa čak i onih starih 14.370 godina, iz doba posljednjeg ledenog doba.
Mogu li se moderne tehnologije zaštititi?
Implikacije ovih drevnih oluja na naš moderni svijet su zapanjujuće. Infrastruktura na koju se danas oslanjamo—sateliti, elektroenergetske mreže, globalne komunikacije—bila je nezamisliva 1859. godine. Solarni superoluja, poput one zabilježene u prstenovima stabala, mogla bi ovu infrastrukturu baciti na koljena. Sateliti na velikim visinama bili bi posebno ranjivi jer se nalaze izvan zaštitnog omotača Zemljine magnetosfere. U slučaju masivne solarne oluje, mogli bismo svjedočiti ispadanju satelita iz orbite, poremećajima GPS sustava i velikim dijelovima planeta utonulim u mrak zbog preopterećenja elektroenergetskih mreža.
Iako vlade i agencije poput NASA-e i Europske svemirske agencije (ESA) već prate solarnu aktivnost, predviđanje ovakvih superoluja ostaje veliki izazov. Carringtonov događaj bio je prva zabilježena sunčeva superoluja, no više od stoljeća kasnije, naša sposobnost predviđanja solarnih oluja još uvijek je ograničena. Dok znanstvenici nastavljaju analizirati prstenove stabala širom svijeta, trka s vremenom traje kako bi prikupili više podataka o ovim prošlim događajima. Razumijevanje učestalosti ovih superoluja ključno je za predviđanje budućih prijetnji. Iako nam radiougljični zapisi pružaju dragocjen uvid u ponašanje Sunca, još uvijek mnogo toga ostaje nepoznato.
Možemo li zaštititi naš moderni svijet od sljedeće solarne superoluje? Inženjeri rade na izgradnji otpornijih satelitskih sustava i elektroenergetskih mreža, ali opseg prijetnje je ogroman. Jedino je sigurno da će se dogoditi nova velika solarna oluja—pitanje je samo kada. Jesmo li spremni za sljedeću solarnu katastrofu? Ako je povijest ikakav pokazatelj, Sunčeva snaga daleko nadmašuje sve što smo svjedočili u modernim vremenima. Drevni prstenovi stabala govore nam da budućnost nosi ne samo sjajne aurore, već i potencijalno katastrofalne posljedice.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
