Znanstvenici sa Sveučilišta Georgia State, koristeći CHARA niz teleskopa za visoko kutno razlučivanje, otkrili su nove detalje o veličini i izgledu Sjevernjače, poznate i kao Polaris. Ova istraživanja, objavljena u časopisu The Astrophysical Journal, donose nam prve slike površine ove zvijezde.
Sjevernjača, zvijezda koja označava smjer prema Zemljinom Sjevernom polu, od davnina je služila kao navigacijska točka. No, ona je puno više od toga – radi se o najsvjetlijem članu trostrukog zvjezdanog sustava i varijabilnoj zvijezdi koja pulsira. Naime, Sjevernjača postaje sjajnija i slabija u pravilnim intervalima tijekom četverodnevnog ciklusa zbog promjena u njenom promjeru.
Polaris je tip zvijezde poznat kao cepheida. Astronomi koriste ove zvijezde kao “standardne svijeće” za mjerenje udaljenosti u svemiru. Naime, prava svjetlina cepheide ovisi o periodu njene pulsacije: svjetlije zvijezde pulsiraju sporije od slabijih. Kroz poznavanje perioda pulsacije, znanstvenici mogu odrediti stvarnu svjetlinu zvijezde, a time i udaljenost do galaksija u kojima se one nalaze. To im omogućava precizno mjerenje širenja svemira.
Tim astronoma, predvođen Nancy Evans iz Centra za astrofiziku Harvard & Smithsonian, promatrao je Polaris koristeći CHARA optički interferometrijski niz od šest teleskopa na planini Wilson u Kaliforniji. Cilj ovog istraživanja bio je mapirati orbitu slabijeg pratioca koji kruži oko Polariksa svakih 30 godina.
Izuzetno težak sustav za promatranje
“Mala udaljenost i velika razlika u sjaju između ove dvije zvijezde čine ovaj sustav izuzetno teškim za promatranje,” izjavila je Evans.
CHARA niz kombinira svjetlost šest teleskopa raspoređenih na vrhu planine, djelujući poput teleskopa promjera 330 metara, što je omogućilo detekciju slabog pratioca dok je prolazio blizu Polaris. Ova su promatranja zabilježena pomoću MIRC-X kamere. Tim je uspješno pratio orbitu pratioca i izmjerio promjene u veličini cepheide dok je pulsirala. Orbitalno kretanje otkrilo je da Polaris ima masu pet puta veću od Sunca, dok slike pokazuju da je promjer Polariksa 46 puta veći od promjera Sunca.
Najveće iznenađenje bila je pojava Polaris na slikama izbliza. “CHARA slike otkrile su velike svijetle i tamne mrlje na površini Polariksa koje su se mijenjale tijekom vremena,” izjavila je Gail Schaefer, direktorica CHARA niza. Prisutnost ovih mrlja i rotacija zvijezde možda su povezani s 120-dnevnim varijacijama u izmjerenoj brzini. “Planiramo nastaviti snimati Polaris u budućnosti,” rekao je John Monnier, profesor astronomije na Sveučilištu Michigan. “Nadamo se da ćemo bolje razumjeti mehanizam koji stvara mrlje na površini Polariksa.”
Ova nova promatranja Polaris provedena su i zabilježena kao dio programa otvorenog pristupa CHARA niza, gdje astronomi iz cijelog svijeta mogu aplicirati za vrijeme promatranja kroz Nacionalni istraživački laboratorij za optičku-infracrvenu astronomiju (NOIRLab).
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
