Što je svijest? Je li moguće prenijeti um u virtualni život?

Dolazi li dan kada ćemo moći skenirati cijelu svoju svijest i prebaciti je na računalo?

Virtualni um

Zamislite budućnost u kojoj stroj može skenirati vaš mozak i prenijeti vaš um na računalo. To se naziva ‘upload’ uma – očuvanje čovjekove svijesti u digitalnom ‘zagrobnom’ životu. Neurolog Michael S.A. Graziano, uvjeren je da će do toga jednom doći. Smatra da nema zakona fizike koji stoje na putu.

Da bi se učitao čovjekov um, trebalo bi riješiti barem dva tehnička izazova. Prvo, trebali bi izgraditi umjetni mozak od simuliranih neurona. Drugo, trebali bismo skenirati stvarni, biološki mozak osobe i izmjeriti točno kako su njezini neuroni povezani jedni s drugima, kako bismo mogli kopirati taj obrazac u umjetnom mozgu.

Prvi tehnički izazov je gotovo riješen. Inženjeri već znaju kako stvoriti umjetne, simulirane neurone i povezati ih zajedno kroz sinapse. Možemo simulirati mreže tisuća ili čak milijuna neurona. Moderna čuda umjetne inteligencije, poput Sirija ili samovoznih automobila, ovise o velikim umjetnim neuronskim mrežama. Simulacija mozga s 86 milijardi neurona malo je iznad trenutne tehnologije, ali vjerojatno ne zadugo.

No što je svijest, je li ona samo u mozgu?

Tim znanstvenika predvođenim Danom Siegelom, profesorom psihijatrije sa škole medicine, Sveučilište u Kaliforniji (UCLA), u suradnji s više od 40 fizičara, neurologa, sociologa, antropologa i psihologa, smatra da se naš um ne nalazi tek u mozgu. Um je puno više od toga.

Prema konvencionalnim definicijama, um i svijest su produkt moždane aktivnosti: mozak je fizička komponenta, a um proizvod spajanja neurona. Usprkos tome, sve više dokaza upućuje na činjenicu da je um puno više od puke moždane aktivnosti.

Iako je mozak važan u funkciji svijesti, izgleda da se um ne nalazi samo unutar lubanje ili tijela. Tim stručnjak smatra da je um samo-organizirajući proces koji regulira energiju i informacije unutar i između nas. Radi se o utjelovljenom i relacijskom sustavu. Um u suštini nadilazi nas kao fizička tijela. Siegel smatra da je nemoguće odvojiti subjektivni pogled na svijet od samih interakcija s njime.

Ovu definiciju podržavaju mnogi istraživači iz različitih grana, ali većina ideje došla je iz matematike. Prema Siegelu, um spada pod matematičku definiciju kompleksnoga sustava jer je otvoren (utječe na događaje van sebe), kaotičan (relativno nasumično raspoređen) i nelinearan (mali inputi stvaraju velike i nepredvidljive rezultate).

Biolog tvrdi da je smrt tek iluzija svijesti

Profesor Robert Lanza, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Wake Forest u Sjevernoj Karolini, smatra da mi kao ljudi vjerujemo u smrt, jer smo “naučeni da umiremo”, ili preciznije, naša svijest povezuje život s tijelima i znamo da tijela umiru.

Njegova teorija biocentrizma objašnjava da smrt možda nije toliko konačna koliko smo dosad mislili. Biocentrizam je klasificiran kao teorija svega, a potječe od grčkog pojma “životni centar”. Lanza vjeruje da su život i biologija najvažniji za stvarnost i da život stvara svemir, a ne obrnuto. To sugerira da čovjekova svijest određuje oblik i veličinu predmeta u svemiru.

Lanza je kao potporu svojim tvrdnjama naveo poznati eksperiment s dvostrukim prorezima – u eksperimentu, kada znanstvenici gledaju kako čestica prolazi kroz dva proreza u barijeri, ona se ponaša poput čestice i prolazi kroz jedan ili drugi prorez. Ipak, ako osoba ne gleda česticu, ona se ponaša kao val, što znači da može proći kroz oba proreza istovremeno. To dokazuje da materija i energija mogu imati ​​karakteristike i valova, i čestica te da se ponašanje čestica mijenja na temelju čovjekove percepcije i svijesti. Ovdje također treba spomenuti i famozni “placebo” efekt koji funkcionira na sličnom “misao kreira stvarnost” principu.

Promatrajući svemir s gledišta biocentrika, to također znači da se prostor i vrijeme ne ponašaju teško i brzo kako nam to naša svijest govori. Ukratko, prostor i vrijeme su “jednostavno alati našeg uma”. Jednom kada se prihvati ova teorija o prostornom i vremenskom postojanju mentalnih konstrukcija, to znači da smrt i ideja besmrtnosti postoje u svijetu bez prostornih ili linearnih granica.

Slično tome, teoretski fizičari vjeruju da postoji beskrajan broj svemira s različitim varijacijama ljudi i situacija koji se odvijaju istovremeno. Lanza je dodao da se sve što se može dogoditi, događa u određenom trenutku u  multiverzumu, a to znači da smrt ne može postojati u “bilo kojem smislu”.

Je li naš mozak mehanički stroj?

Prema Petru Jedlicku, s Instituta za kliničku neuroanatomiju, Goethe Univerzitet Frankfurt, živčani sustav je nelinearni, dinamički, složeni sustav s mnogo povratnih petlji. Uobičajena je pretpostavka da su kvantne fluktuacije u mozgu funkcionalno zanemarive.

Međutim, ova bi intuicija mogla zavarati u slučaju nelinearnih složenih sustava. Zbog ekstremne osjetljivosti na početne uvjete, u složenim sustavima mikroskopske fluktuacije mogu se pojačati i time utjecati na ponašanje sustava.

Na taj način kvantna dinamika može utjecati na neuronske izračune. Mnogi dokazi iz ne-neuronskih sustava ukazuju na to da je biološka evolucija sposobna iskoristiti kvantnu stohastiku (distribuciju nasumičnih mogućnosti). Nedavni uspon kvantne biologije kao novonastalog polja na granici između kvantne fizike i biologije sugerira da bi kvantni događaji mogli igrati ne-trivijalnu ulogu i u neuronskim stanicama.

Nedavna istraživanja pokazuju da su ne-trivijalni kvantni učinci prisutni u biološkim sustavima – i to ne samo usprkos, već ponekad zahvaljujući interakciji s ‘bučnim’ i ‘toplim’ okolišem. Nadalje, budući da je mozak složeni nelinearni sustav s velikom osjetljivošću na male fluktuacije, vjerojatno može i pojačati mikroskopske kvantne učinke.

Čini se da kvantna nasumičnost ili neodređenost ipak znatno utječe na rad mozga te da se ne radi samo o determiniranoj mehaničkoj mašini.

Sir Roger Penrose i kvantna teorija svijesti

Nova kvantna teorija svijesti nazvana “Orch OR” – orkestrirana objektivna redukcija – navodi da nedavno otkriće kvantnih vibracija u mikrotubulama unutar moždanih neurona dovodi do svijesti. Mikrotubule (proteinski polimeri) upravljaju neuronskom i sinaptičkom funkcijom i povezuju moždane procese sa samo-organizirajućim procesima na kvantnoj razini. Znanstvenici vjeruju da teorija Orch OR-a može objasniti zagrobni život.

Dr. Stuart Hameroff, profesor na Odjelu za anesteziologiju i psihologiju te direktor Centra za studije svijesti na Sveučilištu u Arizoni i Sir Roger Penrose, matematički fizičar s Matematičkog instituta i Sveučilišta u Oxfordu (autor najvažnijeg dodatka Einsteinovoj teoriji relativnost i suradnik Stephena Hawkinga) smatraju da funkcija mozga proizlazi iz vibracija mikrotubula kvantne razine. Oni vjeruju da bi iz praktične medicinske perspektive, liječenje vibracija moždanih mikrotubula moglo imati koristi za mnoštvo mentalnih i neuroloških stanja.

Hameroff i Penrose, prema Huffington Postu, navode da „veza s geometrijom prostora i vremena također stvara intrigantnu mogućnost da Orch OR dopušta svijest izvan mozga i tijela, raspoređenu i zapletenu u prostorno-vremensku geometriju. Moguće je da kvantne informacije mogu postojati izvan tijela, možda unedogled, kao duša. ”

Elektromagnetna svijest?

Johnjoe McFadden, irskom znanstveniku, profesoru molekularne genetike na Sveučilištu Surrey, UK, autoru CEMI teorije, elektromagnetsko polje uzrokuje svijest i predstavlja informacije neuronima. Neki pobornici njegove teorije pretpostavljaju da se digitalne informacije neurona integriraju i zajedno oblikuju svjesno elektromagnetsko polje. Prema rezultatima McFaddenovih eksperimenata 2013., čini se da je elektromagnetsko polje odgovorno za ujedinjenje kompleksnih informacija, asocijacija, ideja i značenja u mozgu tj. u svijesti. Teorija zapravo predlaže znanstveni dualizam koji je ukorijenjen u razlici između materije i energije.

Što je uopće materija?

Mnogi fizičari poput Stephena Barra, Eugena Wingera, Paula Daviesa, Henrya Strappa  i Johna Gribbina, smatraju da je materijalizam, kao i determinizam, stvar prošlosti zbog otkrića u fizici poput kvantne mehanike i teorije kaosa.

„Kvantna teorija značajno je transformirala naš pogled na materiju. Newtonov deterministički stroj zamijenjela je tajanstvena i paradoksalna veza valova i čestica podređenih zakonu vjerojatnosti. Kvantna teorija otišla je još dalje. Materija se raspala i zamijenila neobičnim vibracijama nevidljivog energetskog polja. Kvantna fizika pobija materijalizam i otkriva da materija sadrži puno manje supstance nego smo mislili. Teorija kaosa do kraja poništava Newtonovu viziju materije kao inertne hrpe ‘stvari’ — Mit o materiji, Davies P. i Gribbin J.

„Kao čovjek koji je cijeli život posvetio znanosti i izučavanju materije i atoma, mogu vam reći ovo: nema materije kao takve. Sva materija se temelji na sili koja čini čestice atoma da vibriraju te ih drži na okupu. Možemo samo pretpostaviti da iza te sile stoji svijest i inteligentan um. Taj um je matrica materije.“ – Max Planck, Das Wesen der Materie. S Planckom se složio James Jeans – „Svemir sve više nalikuje velikoj misli, a ne velikoj mašini. Um više ne izgleda kao slučajni uljez u gomili materije.“

Zagovornici digitalne fizike gledaju na informacije, a ne materiju, kao fundamentalnu suštinu stvarnosti. Poznati fizičar John A. Wheeler smatrao je da sva fizička materija ima informacijsko-teoretsko porijeklo.

I za kraj par riječi Nikole Tesle

„Moj mozak je samo prijemnik, u Svemiru postoji suština iz koje dobivamo znanje, snagu i nadahnuće. Nisam dokučio tajne ove suštine, ali znam da ona postoji.“

„Znanje dolazi iz svemira; naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko. Svemir je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje.”

“Što je za Vas elektricitet, poštovani gospodine Tesla? – Sve je elektricitet. Najprije je svjetlost, beskrajni izvor iz kojeg ističe materija i raspoređuje se u svim oblicima koji predstavljaju svemir i Zemlju sa svim njenim vidovima života. Crno je pravo lice svjetlosti; što je ne vidimo takvu, to je izuzetna milost prema čovjeku i ostalim stvorenjima. Jedna njena čestica posjeduje svjetlosnu, toplotnu, nuklearnu, radijacijsku, kemijsku, mehaničku i zasad nepoznate energije. Ona ima moć koja može pokrenuti Zemlju sa njene putanje. Ona je istinska Arhimedova poluga.”

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

–t.me/kozmoshr

Izvori:

Michael S.A. Graziano (2019.), Will Your Uploaded Mind Still Be You?, The Wall Street Journal