U svim našim dosadašnjim istraživanjima Marsa nismo pronašli dokaz koji bi zadovoljavao stroge standarde potrebne da tvrdimo kako smo pronašli život.
Ali, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su Viking landeri postali prva američka misija koja je uspješno sletjela na crveni planet, možda smo bili blizu. Jedan znanstvenik sugerira da je život možda postojao u uzorku marsovske zemlje. No, u našem pokušaju da ga otkrijemo, možda smo ga uništili.
Prema astrobiologu Dirku Schulze-Makuchu s Tehničkog sveučilišta u Berlinu, eksperiment s ciljem detekcije znakova mikrobiološkog života na Marsu mogao je biti smrtonosan za “male Marsovce”. U svojoj kolumni objavljenoj na Big Think, nagađa da su naše metode mogle biti same po sebi destruktivne.
Stoga moramo pažljivo promisliti o ekologiji Marsa prilikom osmišljavanja budućih eksperimenata. Schulze-Makuch savjetuje da čovječanstvo pošalje novu misiju, primarno usmjerenu na potragu za životom, s ovim saznanjima na umu.
Kada su sletjeli na Mars 1976. godine, dva Viking landera imala su niz ciljeva. Jedan od njih bio je provesti niz eksperimenata kako bi testirali marsovsko tlo za biosignale – tragove molekula koji ukazuju na prisutnost života.
Do danas, ti su eksperimenti jedini specifično biološki eksperimenti provedeni na Marsu. Jedan od tih eksperimenata, masene spektrometrije plinske kromatografije (GCMS), otkrila je klorirane organske tvari. Tada je taj rezultat protumačen kao kontaminacija ljudskih sredstava za čišćenje, stoga kao nepostojeći dokaz o biologiji.
Sada znamo da su klorirane organske tvari autohtone na Marsu, iako nije poznato proizvode li ih biološki ili nebiološki procesi.
U posljednjih nekoliko godina postojala je određena špekulacija o mogućoj destruktivnosti Vikingovih bioloških eksperimenata. GCMS je morao zagrijavati uzorke kako bi razdvojio različite materijale. To je moglo spaliti organske tvari koje je trebao otkriti.
Schulze-Makuch sugerira da su i drugi eksperimenti mogli jednako uništiti dokaze; konkretno, eksperimenti oznake i pirološkog oslobađanja, koji su uključivali dodavanje tekućine marsovska uzorcima, a zatim testiranje rezultata za dokaze o metabolizmu i fotosintezi.
Rezultati su sugerirali pozitivan signal, što se činilo u suprotnosti s rezultatima četvrtog eksperimenta, razmjene plina. To je bilo i ostaje zbunjujuće.
No, s obzirom na ono što znamo danas, eksperimenti oslobađanja možda su bili loše osmišljeni. Pretpostavili smo da će život na Marsu biti sličan životu na Zemlji i prosperirati u prisutnosti vode. No, kako smo nedavno saznali, život se može prilagoditi i vrlo suhim uvjetima, a Mars je vrlo suh.
“Mogli bismo se zapitati što bi se dogodilo kada bismo prelili vodom te mikrobe prilagođene suhim uvjetima. Bismo li ih time preplavili? U tehničkim terminima rečeno, hiperhidrirali bismo ih, ali jednostavnije rečeno, bilo bi to kao da ih utapamo”, objašnjava Schulze-Makuch.
Zanimljivo je napomenuti da su znakovi života identificirani u eksperimentu pirološkog oslobađanja bili mnogo snažniji u suhom kontrolnom pokusu, koji nije dodavao vodu uzorku. Stoga je prirodno pitati se, kao što su to činili i drugi: jesmo li u tim eksperimentima otkrili znakove života koje smo odbacili?
Ti znakovi, da budemo jasni, i dalje su proturječni i daleko od konačnih. Međutim, mogu zaslužiti daljnje istraživanje.
Schulze-Makuch je već 2007. godine predložio da Mars možda ima život prilagođen suhoći koji uključuje vodikov peroksid. Rezultati Vikinga, tvrdi on i njegov koautor Joop Houtkooper, nisu nespojivi s ovom hipotezom.
“Kako sam već ranije naglasio, potrebna nam je nova misija na Mars koja će biti primarno usmjerena na detekciju života kako bi testirala ovu i druge hipoteze”, zaključuje Schulze-Makuch. “Jedva čekam da takva misija započne.”
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.