Crtež star 51.000 godina, pronađen u “galeriji umjetnosti” špilje na Sulawesiju, najstariji je dokaz narativne stijenske umjetnosti ikad otkriven.
Otkrivanje najstarije narativne umjetnosti
Na indonezijskom otoku Sulawesi, istraživači su otkrili najstariji dokaz narativne umjetnosti. Kako prenosi Live Science, ova umjetnina, koja prikazuje ljudsku figuru u interakciji sa svinjom, sugerira da su ljudi koristili umjetnost za pričanje priča mnogo duže nego što se prije mislilo.
Arheološki dokazi pokazuju da su neandertalci počeli obilježavati špilje već prije 75.000 godina, ali ti su znakovi uglavnom bili nefigurativni. Do prije nekoliko godina, najstarija poznata figurativna špiljska umjetnost bila je stara 21.000 godina, pronađena na stijenama u Lascauxu, Francuska, prikazujući čovjeka s ptičjom glavom koji napada bizona.
No, 2019. godine arheolozi su otkrili stotine primjera stijenske umjetnosti u špiljama Maros-Pangkep. Ta umjetnost uključivala je ploču široku 4,5 metara koja prikazuje ljudske figure u interakciji s svinjama (Sus celebensis) i anoama (Bubalus) – patuljastim bivolima koji su autohtoni na Sulawesiju.
“Pričanje priča je izuzetno važan dio ljudske evolucije, možda čak i ključ za naš uspjeh kao vrste. Međutim, pronaći dokaze za to u umjetnosti, posebno u vrlo ranoj špiljskoj umjetnosti, izuzetno je rijetko,” izjavio je Adam Brumm, suautor nove studije i arheolog na Griffith University u Australiji, na konferenciji za novinare.
Nova otkrića i tehnike datiranja
Arheolozi su prethodno datirali stijensku umjetnost na ploči i otkrili da je stara najmanje 43.900 godina, dok je najstarija slika koju su pronašli u tom području bila stara 45.500 godina i prikazivala bradavičastu svinju. Sada, koristeći osjetljiviju tehniku datiranja, arheolozi su utvrdili da je stijenska umjetnost najmanje 4.000 godina starija nego što se prethodno mislilo, čineći je starom oko 48.000 godina. Još značajnije, arheolozi su pronašli sličan crtež ljudske figure i bradavičaste svinje u drugoj špilji u Leang Karampuangu, star najmanje 51.200 godina, što ga čini najstarijom poznatom narativnom umjetnošću. Njihovi nalazi objavljeni su 3. srpnja u časopisu Nature.
Arheolozi su bili fascinirani prikazom dijelom ljudske, dijelom životinjske figure, odnosno teriantropa. “Arheolozi su vrlo zainteresirani za prikaze teriantropa jer oni pružaju dokaze o sposobnosti zamišljanja postojanja nadnaravnog bića, nečega što ne postoji u stvarnom životu,” rekao je Brumm.
Kontroverze i daljnja istraživanja
Prijašnji najraniji dokaz teriantropa bio je 40.000 godina star ‘Lion Man‘ kip pronađen u špilji u Njemačkoj. “Ovi prikazi iz Indonezije pomiču datume gotovo 20.000 godina unatrag, što je zaista revolucionarno,” rekao je Derek Hodgson, arheolog i znanstveni savjetnik za INSCRIBE, europski projekt koji istražuje razvoj pisanja.
Rana dokazi o teriantropima znak su složenog ljudskog razmišljanja, rekao je Hodgson za Live Science. “Ne nalazite nijednog neandertalca ili ranije pre-ljudske arhaične vrste koje proizvode složenu figurativnu umjetnost.”
Da bi preciznije datirali narativnu umjetnost, istraživači su koristili tehniku laserske ablacije s uranij-serijskim datiranjem. Ranije su znanstvenici datirali špiljske slike pomoću radiokarbonske metode na malim uzorcima kalcitnih naslaga, koje su se nakupile tijekom tisućljeća. No, u novoj studiji, Brumm i njegov tim koristili su još manje uzorke kalcita – duge samo 44 mikrona. Uzimanjem mnogo manjih uzoraka, arheolozi dobivaju veću preciznost u određivanju starosti kalcita na zidovima špilje. Tehnika također minimalizira oštećenja na umjetninama
“To stvarno mijenja način na koji datiramo zapise i može se primijeniti na druge zapise također,” rekao je suautor studije Renaud Joannes-Boyau, geokronolog sa Sveučilišta Southern Cross u Australiji, na konferenciji za novinare.
Drugačija mišljenja
No, nisu svi suglasni. Paul Pettitt, paleolitski arheolog sa Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji, koji nije sudjelovao u studiji, rekao je da bi sugerirati da je umjetnost narativna, istraživači morali “zaista napraviti skok vjere.”
“Metoda datiranja je čvrsta, ali tumačenja tima zasigurno nisu,” napisao je u izjavi poslanoj Live Science. Promatrajući slike, njemu nije bilo jasno jesu li te slike izolirani prikazi koji su se slučajno našli jedan pored drugog.
Prema autorima, iako je identitet slikara, najvjerojatnije Homo sapiens, misterij, nedostatak dokaza o ljudskim naseljima sugerira da je špilja možda bila rezervirana za stvaranje umjetnosti. Špilja je skrivena od ostatka područja na višoj nadmorskoj visini.
“Moguće je da su ljudi, ti rani ljudi, išli samo u te visoke špilje da bi stvarali ovu umjetnost,” rekao je suautor studije Maxime Aubert, arheolog i geokemičar na Griffith University, na konferenciji za novinare. “Možda su postojale priče i rituali povezani s promatranjem umjetnosti, ne znamo. Ali čini se da su to bila posebna mjesta u krajoliku.”
Tim planira istražiti i datirati više stijenske umjetnosti u tom području.
Nedavno je Adhi Agus Oktaviana, glavni autor studije i arheolog u Centru za prapovijesne i austronezijske studije (CPAS) u Indoneziji, pronašao crtež u drugoj špilji koji prikazuje tri figure: čovjeka, polu-čovjeka-polu-pticu i pticu. No, tim još nije analizirao taj crtež.
“Vrlo je vjerojatno da postoji još lijepih crteža skrivenih negdje za koje ne znamo,” rekao je Aubert.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
