Merkur je prvi od osam planeta Sunčevog sustava. Posebno je zanimljiv astronomima i fizičarima zbog svoje orbite, ali i geolozima zbog svojih mnogobrojnih kratera. Ovdje donosimo neke od najzanimljivijih stvari koje ga karakteriziraju.
Najmanji planet
Merkur je najmanji planet Sunčevog sustava, iako to nije bilo tako dok se Pluton još uvijek smatrao pravim planetom, a ne patuljastim planetom. Promjer mu je približno 4 880 kilometara, odnosno približne je veličine Sjedinjenih Američkih Država, a samo je malo veći od Mjeseca. Od njega su veći čak i neki prirodni sateliti, tj. mjeseci u Sunčevom sustavu, poput Saturnovog Titana ili Jupiterovog Ganimeda.
Udarac velikog asteroida
Pretpostavlja se da je Merkur prije otprilike 4 milijarde godina, dakle skoro pa odmah nakon nastanka Sunčevog sustava (prije 4,5 milijardi godina), preživio sudar s ogromnim asteroidom promjera otprilike 100 kilometara. Čini se da je to jedino objašnjenje za krater promjera 1545 kilometara na Merkurovoj površini upečatljivog imena ‘Ravnica vrućine’ (lat. Caloris Planitia). Inače, od svih planeta u Sunčevom sustavu Merkur ima najviše kratera.
Specifična orbita
Merkurov perihel, točka putanje najbliža Suncu, polako mijenja položaj. Velik dio tog pomaka može se objasniti gravitacijskim utjecajem drugih planeta. Problem je bio mali dodatni pomak koji Newtonova teorija nije potpuno objašnjavala.
Opća teorija relativnosti objašnjava taj preostali dio zakrivljenošću prostor-vremena. Učinak nije ograničen samo na Merkur, ali je kod njega posebno izražen. To je važan rezultat Einsteinova rada, a ne tvrdnja da Keplerovi zakoni uopće ne mogu opisivati Merkurovo gibanje.
Merkur se od Sunca udaljava od približno 47 do 70 milijuna kilometara, a jedan obilazak traje oko 88 zemaljskih dana.
Užareni planet
Merkur je planet koji je najbliže Suncu, pa ga zato i pogađa najviše Sunčeve radijacije. Danju, tj. kada je neki dio planeta okrenut prema suncu, temperatura može doseći i 430 °C. S druge strane, kada je noć, temperature padnu na minus 180 °C, pa možemo reći da on od svih planeta u sustavu ima najveće temperaturne fluktuacije. Bez obzira na to, Venera je i dalje prosječno topliji planet zbog efekta staklenika na njenoj površini.
Dan traje 176 zemaljskih dana
Merkur se okreće iznimno sporo i njegov siderički dan (rotacija u odnosu na zvijezde) zato iznosi 58,65 zemaljskih dana, odnosno dvije trećine sideričke godine. Nadalje, zbog specifične orbite, Merkurov sinodički dan (rotacija u odnosu na Sunce) puno je duži od sideričkog, i on traje 176 zemaljskih dana. Drugim riječima, na Merkuru je potrebno 176 dana da se izmijeni cijeli ciklus jednog dana i jedne noći.
Led na Merkuru?
Mjerenja misije MESSENGER potvrdila su da su polarne naslage pretežno vodeni led. Zadržava se u trajno zasjenjenim područjima kratera, gdje izravna Sunčeva svjetlost ne zagrijava tlo. Zato vrlo vruća dnevna strana planeta ne isključuje postojanje leda u posebnim hladnim područjima.
Vidljivost na nebu
Merkur se nalazi vrlo blizu Suncu, a često je i iza njega, pa ga je zato teže spaziti na nebu nego druge planete. Najbolje je vidljiv ili u zoru ili u sumrak, kada je Sunce neposredno iznad ili ispod obzora, a kada je pak dovoljno mračno da se pokraj njega spazi zasebni planet. Bez obzira na to, Merkur kao planet je ljudima poznat već tisućama godina, a u drevna vremena ga je bilo i lakše spaziti zbog manjka svjetlosnog zagađenja.
Nazvan po rimskom bogu trgovine
Zato što je njegova orbita toliko mala, Merkur se kroz svemir kreće brže nego bilo koji drugi planet u našem sustavu (47 km/s). Zato su ga Rimljani odlučili nazvati po njihovom najbržem bogu, Merkuru, koji je osim po svojoj brzini poznat i kao bog trgovine, financija, komunikacije i elokventnosti.
Nema satelite, a ni prstene
Zbog svoje male veličine, slabe gravitacije i blizine Suncu, Merkur nema svoje vlastite prirodne satelite, tj. mjesece. Jedini drugi planet u Sunčevom sustavu bez prirodnih satelita je Venera. Iz istih razloga Merkur nema niti prstene, kao što ih imaju planeti poput Saturna ili Neptuna.
Konstantno se smanjuje
Hlađenjem unutrašnjosti Merkur se postupno skuplja, a njegova se kora lomi i potiskuje duž rasjeda. Analiza snimaka MESSENGER-a objavljena 2016. otkrila je male, geološki mlade rasjedne strmce koji upućuju na relativno nedavnu tektonsku aktivnost.
To je geološki proces izveden iz tragova na površini, a ne svakodnevno izravno mjerenje promjera planeta.
Izvanredno velika jezgra
Prema NASA-inim podacima, Merkurova metalna jezgra ima polumjer oko 2 074 kilometra, približno 85 posto polumjera planeta. Taj udio opisuje duljinu u presjeku, ne udio ukupnog volumena ili mase. Postoje dokazi da je dio jezgre rastaljen. Izrazito velika jezgra u odnosu na veličinu planeta jedno je od važnih pitanja njegova nastanka.
Promjenjiva atmosfera
Merkur, isto kao i primjerice Mjesec, ima vrlo tanku atmosferu koju zovemo ‘egzosfera’ i koja se sastoji od elementa poput kalcija, natrija i magnezija. Zanimljivo je to da se koncentracija tih elemenata mijenja kako se planet približava ili udaljava od Sunca. Čini se da je to tako zbog veće ili manje količine Sunčeve radijacije koja udara planet.
Asimetrično magnetsko polje
Iako je Merkurovo magnetsko polje puno slabije od Zemljinog (svega 1% intenziteta), znanstvenici su primijetili da je ono asimetrično, odnosno geometrija silnica magnetskog polja na sjevernom polu drukčija je od one na južnom. Točnije, na Merkurovom južnom magnetskom polu puno je veća ‘rupa’ u kojoj se te silnice sakupljaju, pa je i južni pol puno ranjiviji na Sunčevu radijaciju i ostale čestice koje magnetsko polje odbija.
Mapiranje površine
Prve snimke iz blizine poslao je Mariner 10 tijekom preleta 1974. i 1975. MESSENGER je zatim izveo tri preleta Merkura 2008. i 2009., a u orbitu je ušao u ožujku 2011.
U orbiti je radio više od četiri godine, do 30. travnja 2015., kada je misija završila udarom u površinu. Njegove snimke omogućile su globalno kartiranje planeta. Sedam godina približno je trajao put od lansiranja 2004. do dolaska u orbitu, ne boravak u orbiti.
Organski materijal
Iako je život kakvog mi poznajemo na Merkuru nemoguć, na njegovoj površini nalazi se nešto organskog materijala, odnosno kemijskih spojeva koji sadrže spojeve ugljika i vodika. Prisutnost takvih spojeva pomaže nam da shvatimo način na koji su se oni proširili Sunčevim sustavom, a jedna studija iz 2020. kaže da je život na Merkuru za neke primitivne mikroorganizme nekada možda bio i moguć.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Hall, Shannon. „Life on the Planet Mercury? ‘It’s Not Completely Nuts’“. The New York Times, 2020. https://www.nytimes.com/2020/03/24/science/mercury-life-water.html (7.2.2022.).
Keeter, Bill, ur. „The Incredible Shrinking Mercury is Active After All“. NASA, 2016. https://www.nasa.gov/feature/the-incredible-shrinking-mercury-is-active-after-all (7.2.2022.).
Kremer, Ken. „MESSENGER Unveiling Mercury’s Hidden Secrets“. Universe Today, 2011. https://www.universetoday.com/86741/messenger-unveiling-mercurys-hidden-secrets/ (7.2.2022.).
Kramer, Miriam. „10 Strange Facts About Mercury (A Photo Tour)“. Space.com, 2015. https://www.space.com/27013-strange-mercury-facts-photos.html (7.2.2022.).
„Merkur“. Hrvatska enciklopedija, 2021. https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=40221 (7.2.2022.).
Stone, Elena. „Mercury Explained: Facts, Questions, and History“. RocketSTEM, 2020. https://www.rocketstem.org/2020/03/26/mercury-facts-questions-history/ (7.2.2022.).
