Prije gotovo 12.000 godina ljudi su na brdu u današnjoj jugoistočnoj Turskoj podizali kamene građevine koje i danas ostavljaju snažan dojam. Njihovi vapnenački stupovi visoki su nekoliko metara, a na pojedinima su uklesane životinje, ruke i dijelovi odjeće. Göbekli Tepe pripada najranijim poznatim primjerima monumentalne arhitekture. No odgovor na pitanje tko ga je izgradio ne treba tražiti samo među njegovim najvećim kamenim blokovima.
Mnogo toga otkrivaju i manje upadljivi nalazi: kamene alatke, pribor za obradu žitarica, ostaci svakodnevnih aktivnosti i ljudski ukopi. Zajedno otkrivaju da je nalazište bilo mnogo više od povremenog okupljališta na pustom brdu. Pritom ne upućuju na nestalu tehnološki razvijenu civilizaciju, nego na sposobnosti ljudi ranog neolitika koje dugo nismo dovoljno dobro razumjeli.
Koliko je star Göbekli Tepe?
UNESCO monumentalne građevine lokaliteta smješta približno između 9600. i 8200. godine prije Krista. Riječ je o pretkeramičkom neolitiku, razdoblju u kojem se na širem području jugozapadne Azije mijenjaju načini stanovanja, prehrane i organizacije zajednica.
Göbekli Tepe nastajao je postupno i imao više faza uporabe. Kad kažemo da je star gotovo 12.000 godina, govorimo o njegovoj najranijoj povijesti, a ne o jednakoj starosti svake građevine, stupa ili predmeta.
Ljudi su ovdje i živjeli
Göbekli Tepe dugo se opisivao kao izdvojeno svetište u koje su ljudi dolazili radi obreda, a zatim odlazili. Istraživači danas nude drukčiju sliku: naselje s izraženom obrednom komponentom.
Važan dio tog pomaka proizlazi iz proučavanja kamenog alata. Kako objašnjava Njemački arheološki institut, istraživanja su potvrdila da se kamen obrađivao na samom lokalitetu. U skupinama nalaza koje nisu izmiješane kasnijim procesima prepoznaju se svakodnevne aktivnosti usporedive s drugim naseljima toga razdoblja.
To ne znači da su monumentalne građevine izgubile obrednu važnost. Znači da ih treba promatrati zajedno s prostorima u kojima su ljudi radili i boravili. Podjela na "hram" i "naselje" može biti preuska za zajednicu čiji društveni i obredni život ne poznajemo iz pisanih izvora.
Važno je i što izraz lovci i skupljači zapravo govori: opisuje način pribavljanja hrane. Sam po sebi ne određuje koliko je neka zajednica bila organizirana, koliko je vješte majstore imala ili što je mogla izgraditi.
Zašto stupovi imaju ljudske ruke?
Karakteristični stupovi oblika slova T nisu tek neobično oblikovani nosači. Na pojedinima su prikazane ruke, šake, pojasevi i pregače, zbog čega ih arheolozi tumače kao izrazito stilizirane ljudske likove.
Oliver Dietrich iz istraživačkog tima opisuje različite vrste antropomorfnih prikaza na nalazištu. Veliki središnji stupovi među najapstraktnijim su prikazima ljudi na nalazištu. Reljefi tijela i odjeće daju toj interpretaciji konkretnu osnovu.
Ipak, ljudski oblik ne otkriva identitet prikazanog bića. Ne možemo pouzdano reći predstavlja li pojedini stup pretka, mitski lik ili neku drugu važnu figuru. Između prepoznavanja prikaza ljudskog tijela i razumijevanja njegova značenja ostaje velik prostor koji zasad ne možemo popuniti sigurnim odgovorima.
Što su jeli graditelji?
Za razumijevanje gradnje potrebno je istražiti i kako su se ljudi hranili. Istraživanje objavljeno 2019. u časopisu PLOS One obuhvatilo je više od 7000 predmeta povezanih s preradom hrane, uključujući žrvnjeve, tarionike i drugo kameno oruđe.
Analize tragova uporabe pokazale su da je velik dio pribora služio obradi žitarica. Prisutnost žitarica dodatno su potvrdili fitoliti, mikroskopske mineralne strukture koje nastaju u biljkama. To je osobito važno ondje gdje su sami biljni ostaci slabo očuvani.
Raspored alata povezuje pripremu biljne hrane s manjim pravokutnim građevinama i radnim prostorima. Životinjske kosti istodobno upućuju na važnost lova. Autori su intenzivnu proizvodnju hrane razmatrali i u kontekstu zajedničkih radnih gozbi.
Takva je gozba interpretacija nalaza, a ne izravno zabilježen događaj. Nalazi pouzdanije pokazuju da su stanovnici imali učinkovit pribor za obradu velikih količina biljne hrane. Sama prisutnost žitarica pritom nije dovoljna da svaku aktivnost automatski proglasimo razvijenom poljoprivredom.
Kako su podizali velike stupove?
Stupovi su izrađeni od lokalnog vapnenca. Istraživanje Moritza Kinzela, Leeja Clarea i Devrima Sönmeza, Built on Rock, pokazuje koliko je za razumijevanje gradnje važan prirodni reljef nalazišta.
Kamena podloga nije ravna ploča. Razlike u visini i prirodne terase utjecale su na položaj građevina. Autori razmatraju i mogućnost da su pojedini veliki elementi izrađivani neposredno uz mjesto uporabe, što bi smanjilo potrebe za prijevozom.
Zato tvrdnja da je za gradnju nužno trebalo najmanje tisuću ljudi nije pouzdana polazna točka. Broj radnika ovisio bi o veličini pojedinog elementa, udaljenosti premještanja, postupku podizanja i vremenu na raspolaganju. Ne postoji jedna potvrđena brojka kojom se može opisati cijeli lokalitet.
Jesu li graditelji namjerno zatrpali nalazište?
Popularna priča prema kojoj su ljudi svjesno zakopali čitav kompleks ne može se predstavljati kao utvrđena činjenica. U istom radu istraživači razmatraju urušavanje građevina i premještanje materijala s viših dijelova lokaliteta u niže.
Današnji slojevi nastali su djelovanjem prirodnih procesa i ljudskih zahvata. Njihov doprinos treba zasebno istražiti u pojedinim dijelovima nalazišta.
Što su pokazali prvi očuvani ukopi?
Dodatnu perspektivu donijela je studija Julije Gresky i Leeja Clarea, objavljena u rujnu 2026. Autori su predstavili prva dva očuvana ukopa iz konteksta pretkeramičkog neolitika B, približno između 8700. i 8000. godine prije Krista.
Nalazi pomažu objasniti ljudske kosti ranije pronađene razasute u zapunama monumentalnih građevina. Prema predloženom tumačenju, materijal s viših dijelova naselja mogao je prenijeti i ostatke iz prvotnih grobova u niže prostore.
Autori ne isključuju druge pogrebne postupke. Važno je, međutim, da rasute kosti više ne moramo objašnjavati isključivo namjernim obrednim odlaganjem. O pojedinostima tog istraživanja pisali smo u članku o neolitičkim grobovima u Göbekli Tepeu.
Jesu li u kamenu zapisani komet i zvijezde?
Postoje prijedlozi prema kojima simboli predstavljaju zviježđa, kalendar ili sjećanje na davnu kozmičku katastrofu. Kozmos je obradio i hipotezu o zapisu katastrofe prije 12.800 godina. Takve interpretacije treba jasno odvojiti od potvrđenih arheoloških nalaza.
Istraživači Göbekli Tepea upozorili su na problem povezivanja životinjskih prikaza s nama poznatim zviježđima. Nije dovoljno pronaći sličnost: trebalo bi pokazati da su ljudi toga vremena zvijezde grupirali na isti način i simbolima pridavali predložena značenja.
Göbekli Tepe još nema općeprihvaćeno tumačenje svih svojih prizora i obreda. No nepoznato značenje simbola nije dokaz izgubljene civilizacije. Najzanimljivija otvorena pitanja ostaju vrlo ljudska: tko je organizirao rad, kako se znanje prenosilo i što je ljude navodilo da generacijama ulažu trud u iste prostore?
Članak je temeljito ažuriran prema novijim arheološkim istraživanjima. Ispravljene su ranije previše kategorične tvrdnje o graditeljima, nepostojanju naselja, broju potrebnih radnika i namjernom zatrpavanju cijelog nalazišta. Astronomska tumačenja jasno su označena kao hipoteze.
Izvorno uredio: Matija Klarić.
