Mars je jedinstveno oblikovan planet, potpuno različit od svojih susjeda u Sunčevom sustavu. No, znanstvenici sada vjeruju da je taj misterij mogao biti uzrokovan davno izgubljenim mjesecom.
Mars danas ima dva mala mjeseca, Fobos i Deimos, no prema novim teorijama, rano u svojoj povijesti mogao je imati puno veći mjesec. Prema astronomu Michaelu Efroimskom iz Američke mornaričke zvjezdarnice u Washingtonu, taj mjesec, kojeg naziva Nerio, mogao je biti ključan u oblikovanju neobičnog izgleda i terena Crvenog planeta. Ova teorija, predstavljena u radu podnesenom časopisu Journal of Geophysical Research: Planets.
Tharsis i marsovski ekstremi
Mars je poznat po svojim ekstremnim krajobrazima. Na njemu se nalazi najveći kanjon, najviša planina i najprostranija visoravan u Sunčevom sustavu. Ta visoravan, poznata kao Tharsis, dominira zapadnom hemisferom planeta, smještena u blizini ekvatora. Široka je oko 5.000 kilometara i uzdiže se do visine od 7 kilometara, ne računajući masivne štitaste vulkane koji se izdižu još više. Na suprotnoj strani planeta nalazi se Terra Sabaea i Syrtis Major, još jedna visoravan i vulkan, koji dodatno doprinose neobičnom obliku Marsa. Efroimsky predlaže da je Nerio, zbog svoje masivne gravitacije, utjecao na oblik Marsa povlačeći plimne sile u oceanskim magmama, slično kao što naš Mjesec podiže plime u Zemljinim oceanima. No, kako je Mars manji i brže se hladio od Zemlje, njegove plimne izbočine ostale su “zaključane” u konačni oblik planeta.
Nestanak Nerija i posljedice
Nerio, kako predlaže Efroimsky, nije preživio. Mogao je biti uništen u sudaru, što bi ostavilo današnje male mjesece, Fobos i Deimos, ili je možda bio izbačen iz Sunčevog sustava uslijed gravitacijskih interakcija s drugim tijelima. Takvi događaji, uključujući sudare i raspršivanja, bili su česti u ranom Sunčevom sustavu. Znanstvenici vjeruju da je i Zemlja dobila svoj Mjesec sudarom s protoplanetom veličine Marsa, dok su vanjski planeti također prošli kroz slične promjene orbita.
Iako teorija o postojanju Nerija zvuči intrigantno, ona otvara mnoga pitanja. Primjerice, ako je Nerio bio uništen, trebali bismo pronaći niz kratera koji prate njegovu orbitu, no takvi tragovi nisu otkriveni. Efroimsky napominje da daljnje sudare i geološke aktivnosti na Marsu mogu biti odgovorne za brisanje tih tragova. Hipoteza također pretpostavlja da su geološki procesi, uključujući zagrijavanje i hlađenje Marsove unutrašnjosti, nastavili deformirati planet nakon što je Nerio nestao. Efroimsky poziva druge istraživače da dodatno istraže ovu teoriju i pronađu dokaze o mogućem postojanju ovog izgubljenog mjeseca.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
