Astronomi su nedavno svjedočili rijetkom fenomenu: zvijezda koja je više od desetljeća bila stabilnog sjaja iznenada je gotovo potpuno nestala iz vidokruga, a zatim se ponovno pojavila.
Između kraja 2024. i početka 2025. godine zvijezda ASASSN-24fw, smještena u Mliječnoj stazi, izgubila je oko 97 posto sjaja tijekom osam mjeseci. Promjena je bila toliko dramatična da su znanstvenici počeli razmatrati niz mogućih objašnjenja. Najnovije istraživanje međunarodnog tima, koje predvodi Sveučilište Ohio State i koje je objavljeno u časopisu The Open Journal of Astrophysics, sada nudi odgovor: krivac nije bila sama zvijezda, već oblak prašine i plina koji je privremeno zaklonio pogled sa Zemlje.
Disk prašine veći od orbite Zemlje
ASASSN-24fw pripada spektralnom tipu F, što znači da je nešto masivnija i dvostruko veća od Sunca. Udaljena je oko 3 000 svjetlosnih godina, odnosno približno 920 parseka (jedan parsek iznosi 3,26 svjetlosnih godina). Analiza pokazuje da je zvijezdu okružio disk od prašine i plina širok oko 1,3 astronomske jedinice (udaljenost Zemlja–Sunce). Budući da se boja svjetlosti zvijezde nije mijenjala, znanstvenici zaključuju da nije riječ o promjeni u evoluciji same zvijezde, nego o privremenom zaklanjanju.
“Promatrali smo tri scenarija i svi podaci upućuju na disk prašine,” objašnjava Raquel Forés-Toribio, glavna autorica studije i poslijedoktorandica na Ohio State-u. Materijal u disku vjerojatno čine zrnca ugljika ili ledeni fragmenti veličine čestica prašine na Zemlji. Takvi diskovi nalikuju onima u kojima nastaju planeti, što bi moglo pružiti nove uvide u procese formiranja i razvoja zvijezda.
Moguća skrivena pratnja i rijetka pojava
Neobičnosti sustava ne prestaju s prašinom. Istraživači sumnjaju da ASASSN-24fw nije sama. Slabija i hladnija zvijezda mogla bi kružiti oko nje, čineći ih skrivenim binarnim sustavom. “Dostupni podaci ukazuju na dvije zvijezde. Manja, gotovo nevidljiva pratnja mogla bi uzrokovati promjene geometrije koje dovode do pomrčina,” kaže Forés-Toribio.
Fenomen je izuzetno rijedak. “Pretražili smo arhive i gotovo ništa slično nismo pronašli,” ističe Chris Kochanek, profesor astronomije na Ohio State-u i suautor rada. Sustav je otkriven u sklopu projekta All-Sky Automated Survey for Supernovae (ASAS-SN), mreže malih teleskopa koja bilježi cijelo noćno nebo. Od osnutka projekt je prikupio oko 14 milijuna snimki.
Sljedeća pomrčina očekuje se tek 2068., a znanstvenici se nadaju da će do tada napredni teleskopi poput svemirskog teleskopa James Webba i zemaljskog Large Binocular Telescope Observatorija omogućiti dublje proučavanje. “Svaki neobičan sustav širi granice našeg razumijevanja,” zaključuje Krzysztof Stanek, profesor astronomije i suautor rada.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
