Ideja warp pogona – motora koji bi mogli savijati prostor-vrijeme i omogućiti putovanja brža od svjetlosti – desetljećima fascinira znanstvenike i ljubitelje znanstvene fantastike. Godine 1994. fizičar Miguel Alcubierre osmislio je teorijski model koji sugerira da bi takav pogon mogao postojati unutar okvira opće relativnosti. Njegove jednadžbe stvorile su uzbudljiv scenarij: svemirska letjelica mogla bi sjediti unutar “warp mjehura”, gdje bi prostor ispred nje bio komprimiran, a prostor iza proširen, omogućujući nadsvjetlosno putovanje bez kršenja fizičkih zakona.
No, kako su istraživači dublje proučavali problem, uzbuđenje je splasnulo. Matematika iza warp pogona pokazala je gotovo nepremostiv izazov – onaj koji ostaje neriješen već 30 godina. Najveća prepreka? Za stvaranje warp mjehura bilo bi potrebno deset puta više negativne energije nego što u cijelom svemiru postoji pozitivne energije. A to je tek početak problema.
Kako bi warp pogon trebao funkcionirati?
Umjesto da pomiče svemirsku letjelicu kroz prostor, warp pogon bi manipulirao samim prostorom. Brod se tehnički ne bi “kretao” – umjesto toga, prostor-vrijeme oko njega bi se oblikovalo tako da mu se odredište približi, dok se početna točka udalji. Putnici unutar mjehura ne bi osjećali nikakvo ubrzanje i ne bi se prekršili zakoni fizike.
Teoretski, to bi omogućilo trenutno putovanje preko ogromnih kozmičkih udaljenosti. No, postoji veliki problem: da bi se održala ova deformacija prostor-vremena, potreban bi bio materijal koji još nismo pronašli – negativna masa ili nevjerojatno velika količina negativne energije.
Nemogući energetski zahtjevi?
Warp mjehuri se oslanjaju na negativnu energiju kako bi održali svoj oblik, ali količina potrebna za to je nevjerojatna. Početni izračuni pokazali su da bi za warp mjehur promjera 100 metara bilo potrebno najmanje deset puta više negativne energije nego što u cijelom svemiru postoji pozitivne energije. Kasniji proračuni pokušali su optimizirati dizajn i sugerirali su da bi se zahtjevi mogli smanjiti ako se warp mjehur modificira tako da ima uski “vrat” na prednjem dijelu. U tom slučaju, bila bi potrebna “samo” količina negativne energije ekvivalentna jednoj zvijezdi – no čak je i to daleko izvan našeg dosega.
A čak i kad bismo nekako uspjeli nabaviti toliku količinu negativne energije, pojavljuje se još jedan problem. Neki modeli sugeriraju da bi se, čim bi warp mjehur bio aktiviran, egzotična materija koja ga održava počela rasipati brzinom većom od svjetlosti – uništavajući strukturu prije nego što bi putovanje uopće moglo započeti.
Kvantna fizika mogla bi potpuno onemogućiti warp pogon
Kvantna mehanika donosi dodatne izazove koji bi mogli potpuno onemogućiti warp pogon. Neki izračuni pokazuju da bi kvantna polja oko warp mjehura mogla postati nestabilna, uzrokujući nagle energetske poremećaje koji bi uništili sve unutar njega. Postoje modeli koji sugeriraju da bi se ti problemi mogli izbjeći ako bi se warp pogon aktivirao postupno i precizno regulirao, no bez potpune teorije kvantne gravitacije znanstvenici ne mogu potvrditi je li takav pristup zaista izvediv.
Onda… hoće li warp pogoni ikada postati stvarnost?
Unatoč svim izazovima, ideja warp pogona nije potpuno odbačena. Teorijska fizika stalno napreduje, a buduća otkrića u kvantnoj mehanici ili manipulaciji prostor-vremenom mogla bi jednog dana promijeniti pravila igre.
Za sada, međutim, warp pogoni ostaju fascinantan misaoni eksperiment – koncept koji potiče znanstvenu znatiželju i istovremeno obogaćuje našu omiljenu znanstvenu fantastiku. Dakle, iako putovanja brža od svjetlosti izgledaju sjajno na ekranu, nemojte očekivati da ćete uskoro uskočiti u svemirski brod.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
