Na dnu Baltičkog mora, zakopane u beživotnim slojevima sedimenta, nalazile su se alge koje su posljednji put bile aktivne tisućama godina prije nego su egipatske piramide uopće postojale. Ove mikroskopske organizme nije dotaknulo sunčevo svjetlo niti molekula kisika više od 7000 godina. No zahvaljujući upornom znanstvenom istraživanju, ti drevni fotosintetski organizmi sada su ponovno živi — i aktivno se razmnožavaju.
Znanstvenici iz Njemačke, predvođeni dr. Sarah Bolius iz Leibniz instituta za istraživanje Baltičkog mora, uspjeli su iz sedimenta izdvojiti i “probuditi” jednostanične alge koje su ušle u stanje potpunog mirovanja tijekom holocena. Njihovo ponovno buđenje ne samo da predstavlja znanstveni presedan već i otvara nova pitanja o sposobnosti života da preživi ekstremne uvjete i nevjerojatne vremenske skale.
“Te alge nisu samo preživjele – one i dalje normalno rastu, dijele se i proizvode kisik. To nam govori koliko su njihovi biološki mehanizmi otporni na zaborav vremena,” objasnila je Bolius.
Ekologija uskrsnuća otkriva kako su se drevne alge prilagođavale kroz tisućljeća
U sklopu istraživanja, tim znanstvenika prikupio je uzorke iz dvanaest različitih slojeva morskog dna, od površinskih naslaga do onih starih preko sedam tisuća godina. Svaki sloj predstavljao je vremensku kapsulu s informacijama o ekosustavima i uvjetima iz tog razdoblja. Ideja je bila jednostavna, ali ambiciozna: pokušati oživjeti alge iz svakog sloja i proučiti ih u laboratoriju.
Znanstvenici su se koristili pristupom poznatim u znanosti kao resurrection ecology – metodom buđenja uspavanih mikroorganizama iz slojeva sedimenta s ciljem da ih se analizira, usporedi i razumije kroz vrijeme. Ključni organizam koji se pokazao najotpornijim bio je Skeletonema marinoi, vrsta dijatomeje – mikroskopske alge poznate po svojoj otpornosti.
U devet od dvanaest analiziranih slojeva znanstvenici su uspjeli probuditi uspavane alge koje su nakon tisućljeća ponovno započele fotosintezu. Najstariji aktivirani uzorak bio je star čak 6871 godina, s mogućom pogreškom od približno 140 godina. No ono što je istraživače najviše zapanjilo bila je spoznaja da su te drevne stanice bile gotovo jednako učinkovite kao i one koje su mirovale tek nekoliko godina. Njihova brzina dijeljenja i sposobnost proizvodnje kisika bile su gotovo identične onima u suvremenim uzorcima.
“Kad smo vidjeli koliko brzo počinju rasti i koliko kisika proizvode, znali smo da nismo samo probudili život – već i njegovu punu funkcionalnost,” rekla je Bolius.
Genetske razlike otkrivaju prilagodbe koje su oblikovale evoluciju
Iako su performanse ovih algi ostale impresivno očuvane, genetska analiza pokazala je da je svaka generacija nosila jedinstveni genetski zapis. Te promjene odražavaju reakcije na promjene u okolišu tijekom tisućljeća — poput fluktuacija u temperaturi, salinitetu i koncentraciji kisika.
Proučavanjem tih uzoraka znanstvenici sada mogu rekonstruirati kako su se mikroorganizmi prilagođavali na klimatske promjene u dugim vremenskim razdobljima. To je posebno važno u kontekstu današnjih klimatskih izazova jer pruža uvid u otpornost i prilagodljivost mikroskopskog života, koji čini osnovu mnogih morskih ekosustava.
Za razliku od virusa oživljenih iz sibirskog permafrosta, koji često izazivaju zabrinutost zbog mogućih bioloških prijetnji, fotosintetske alge ne predstavljaju rizik za okoliš. No ovaj eksperiment pokazuje kako priroda može sačuvati život daleko dulje nego što smo mislili — i postavlja pitanje što sve još spava ispod površine Zemlje, čekajući da bude probuđeno.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
