Apollo 17 sletio je u dolinu Taurus-Littrow 1972. godine. Danas, više od pola stoljeća kasnije, znanstvenici otkrivaju da krajolik oko mjesta slijetanja možda nije oblikovan udarima meteorita, već potresima koji tresu Mjesec. Nova analiza pokazuje da su upravo ti mjesečevi potresi odgovorni za pomicanje stijena i klizišta, što otvara ozbiljna pitanja o sigurnosti budućih naseljenih baza na površini Mjeseca.
Seizmička aktivnost i dokazi iz Apolla 17
U studiji objavljenoj u časopisu Science Advances, Thomas R. Watters sa Smithsonian Institucije i Nicholas Schmerr, izvanredni profesor geologije sa Sveučilišta Maryland, analizirali su geološke tragove sa slijetanja misije Apollo 17 i utvrdili da su urušavanja stijena i pomaci tla najvjerojatnije posljedica mjesečevih potresa, a ne udara meteoroida.
Astronauti su sa sobom donijeli uzorke stijena sa strmih padina i područja klizišta. Usporedbom uzoraka s topografijom terena i rasporedom urušenih gromada, znanstvenici su uspjeli procijeniti magnitudu tih drevnih potresa i locirati najvjerojatnijeg uzročnika, aktivni rasjed poznat kao Lee-Lincoln, koji prolazi upravo kroz dno doline Taurus-Littrow.
“Nemamo instrumente koji na Mjesecu mogu mjeriti snažne potrese poput onih na Zemlji,” rekao je Schmerr. “Zato moramo tražiti neizravne dokaze, poput urušavanja stijena i klizišta koje pokreću takvi seizmički događaji.”
Aktivni rasjedi i kumulativni rizik
Prema analizi, potresi magnitude oko 3,0, koji su umjereni prema zemaljskim standardima, događaju se na Mjesecu duž rasjeda Lee-Lincoln posljednjih 90 milijuna godina. Iako relativno blagi, takvi potresi mogu izazvati značajno podrhtavanje ako su blizu površini ili iznad aktivnog rasjeda. Uz to, Lee-Lincoln je tek jedan od tisuća sličnih rasjeda koji su razasuti lunarnom korom.
Watters upozorava da raspored mladih rasjednih sustava, njihova moguća aktivnost i stalna kontrakcija Mjesečeve kore stvaraju uvjete za nastanak novih pukotina. Ti čimbenici, kaže, moraju se uzeti u obzir prilikom planiranja trajnih naseljenih objekata na Mjesecu.
Autori su izračunali i seizmički rizik: procjenjuju da postoji otprilike jedna šansa u 20 milijuna da dođe do potencijalno opasnog lunarnog potresa na bilo koji dan u blizini aktivnog rasjeda. Iako brojka na prvu djeluje zanemarivo, za dugoročne misije rizik s vremenom postaje ozbiljniji.
“Rizik da se dogodi nešto katastrofalno nije nula,” ističe Schmerr. “Malen je, ali ga ne možemo zanemariti ako planiramo višegodišnju infrastrukturu na Mjesecu.”
Kratkoročne i dugoročne misije izložene različitim prijetnjama
Studija zaključuje da su kratke misije poput Apolla 17, koje su trajale nekoliko dana, bile pod relativno niskim rizikom. No planirane višegodišnje misije, osobito one koje uključuju visoke sustave za slijetanje poput Starship Human Landing Systema, mogle bi biti ranjive na podrhtavanje tla uzrokovano potresima u blizini aktivnih rasjeda.
“Ako astronauti borave na površini jedan dan, morali bi imati iznimnu nesreću da ih zadesi jači potres,” objašnjava Schmerr. “Ali ako imate stalnu postaju ili posadu na Mjesecu deset godina, to je 3650 dana, što rizik podiže na otprilike jedan prema 5500.“
Za usporedbu, navodi, to je razlika između vjerojatnosti da osvojite lutriju i one da dobijete poker ruku s četiri iste karte.
Nova era lunarne paleoseizmologije
Studija predstavlja važan korak u razvoju lunarne paleoseizmologije, znanstvene discipline koja proučava drevne mjesečeve potrese. Za razliku od Zemlje, gdje geolozi mogu kopati i analizirati slojeve tla, istraživanja na Mjesecu ovise o analizama uzoraka i podacima iz orbite.
Schmerr vjeruje da će se ovo područje ubrzano razvijati zahvaljujući novim tehnologijama, satelitskim snimkama visoke rezolucije i nadolazećim misijama programa Artemis koje planiraju postaviti modernije seizmometre, naprednije za više od pola stoljeća u odnosu na Apollo-instrumente.
“Želimo da istraživanje Mjeseca bude sigurno i da se ulaganja usmjere promišljeno,” kaže Schmerr. “Naš je zaključak jednostavan: ne graditi točno na rasjedu ili u njegovoj neposrednoj blizini. Što ste dalje od aktivne pukotine, to je manja opasnost.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
