Astronomi često izvještavaju o dalekim i dramatičnim događajima poput spajanja neutronskih zvijezda ili formiranja crnih rupa, obično milijunima svjetlosnih godina udaljenih od Zemlje. Ti kozmički fenomeni, iako moćni, obično imaju zanemariv utjecaj na naš planet. Međutim, nedavno otkriće određenih izotopa na morskom dnu upućuje na mogućnost da se jedan takav događaj odigrao mnogo bliže – i to ne tako davno.
Ključno pitanje koje se postavlja jest kako izotopi na dnu oceana mogu ukazivati na relativno nedavnu katastrofalnu svemirsku pojavu u našoj blizini? U nekim elementima, poput Fe-60 i Pu-244, koji su pronađeni u sedimentima starih 3–4 milijuna godina, postoji vrlo ograničen broj procesa koji ih mogu prirodno stvoriti.
Fe-60 može nastati u uobičajenim supernovama, koje su moćne, ali ne i razorne poput onih koje promatramo iz velikih udaljenosti. S druge strane, Pu-244 se vjeruje da nastaje isključivo u ekstremnim kosmičkim događajima. Posebno se ističe da se ovaj izotop plutonija formira u specifičnim vrstama supernova, kao što su kilonove ili spajanje neutronskih zvijezda s drugim nebeskim tijelima.
Znanstvenici su analizirali omjere ovih izotopa i zaključili da pojedinačno spajanje dvostrukih neutronskih zvijezda ne bi rezultiralo zabilježenim podacima. No, novija studija sa Sveučilišta u Trentu sugerira da bi, pod određenim uvjetima – specifičan način izbacivanja materije i nagib događaja spajanja – omjer izotopa željeza i plutonija mogao biti rezultat fenomena poznatog kao “kilonova”, nastalog sudarom dviju neutronskih zvijezda ili neutronskom zvijezdom i crnom rupom.
Odlučujući faktor ovog otkrića bila je činjenica da se izotopi još uvijek nisu raspadnuli. Pu-244 ima poluživot od 81 milijuna godina, dok Fe-60 ima poluživot od samo 1,5 milijuna godina. Povezujući poznatu starost sedimenta s poluživotom ovih elemenata, znanstvenici su uspjeli utvrditi ključni omjer, čiji su rezultati objavljeni na arXiv otvorenom serveru.
Rijetke vrste supernova
Ostale studije predložile su da bi rijetke vrste supernova mogle biti izvor omjera plutonija i željeza u sedimentu. No, nova studija pokazuje da takvi događaji ne bi mogli biti izvor.
To stavlja kilonovu u fokus kao najvjerojatniji izvor, ali kako objasniti ranija istraživanja koja su isključila mogućnost takvog omjera izotopa? Ključno je nekoliko faktora. Na primjer, određena vrsta gravitacijskog kolapsa tijekom spajanja stvara snažne spiralne vjetrove, koji izbacuju znatne količine materije iz kilonove. Također, bombardiranje neutrinima moglo bi stvoriti Pu-244 u količinama sličnim onima nađenima na morskom dnu. Simulacije su pokazale da je takav omjer moguć, ali samo ako je kilonova bila blago nagnuta u odnosu na Zemlju.
Dakle, izgleda da je kilonova, koja se dogodila između 3 i 4 milijuna godina, najvjerojatniji izvor Fe-60 i Pu-244 u našim oceanima. Ali koliko je bila udaljena?
Da bi to utvrdili, istraživači su izračunali moguće rasprostranjenosti svakog elementa na temelju brzine vjetra stvorenog kilonovom. Odgovor je bio iznenađujuće blizu – oko 150–200 parseka, što je približno 500–600 svjetlosnih godina. U astronomskim mjerilima, to je gotovo u našem susjedstvu.
Srećom, ovaj događaj nije doveo do kraja života na Zemlji. Trenutno ne postoje naznake o bilo kakvom sličnom dramatičnom događaju u blizini, barem ne u sljedećih nekoliko milijuna godina. No, ovakva istraživanja nas podsjećaju na opasnosti svemira i činjenicu da se ponekad opasne stvari događaju neugodno blizu našeg malog plavog planeta.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
