Kad ljudi jednoga dana slete na Mars, uspjeh misije ovisit će o vodi, a ne o panorami. Planetarna geologinja dr. Erica Luzzi sa Sveučilišta Mississippi proučavala je snimke NASA-ine kamere HiRISE i u ravnicama Amazonis Planitije uočila tragove leda na manje od pola metra dubine. To bi budućim posadama omogućilo da vodu crpe iz tla i pretvaraju je u kisik za disanje te vodik za pogonsko gorivo.
“Ako želimo dulje boraviti, moramo živjeti od onoga što Mars nudi”, kaže Luzzi. “Led nadohvat lopate mijenja pravila igre.”
Zlatna sredina crvenog planeta
Amazonis Planitia leži u marsovskim umjerenim širinama – dovoljno blizu ekvatoru da solarni paneli rade punim kapacitetom, a opet dovoljno hladno da se led zadrži neposredno ispod površine. Na satelitskim snimkama vide se udarni krateri okruženi svijetlim izbačenim materijalom te pravilne, mrežaste pukotine u tlu – tipični tragovi podzemnog leda.
“Kad mali meteorit izbije svjetliji materijal, gotovo je sigurno da je okrznuo sloj leda”, objašnjava dr. Giacomo Nodjoumi iz Talijanske svemirske agencije, suautor studije. “A gdje je led, ondje je i kisik – doslovno zrak za disanje.”
Život bez brzog povratka kući
Povratak s Mjeseca traje tjedan dana, no misija na Mars mjesecima je udaljena od opskrbe sa Zemlje. Zato in-situ iskorištavanje resursa postaje presudno. Voda se može elektrolizom pretvoriti u gorivo, a smrznuti uzorci mogu čuvati kemijske potpise nekadašnjeg ili čak trenutačnog života.
“Led je naš prirodni zamrzivač”, napominje Luzzi. “Kao što ledene jezgre na Grenlandu čuvaju priču o klimi tisućama godina, tako i marsovski led može skrivati tragove mikrobnog života.”
Satelitske snimke daju snažne, ali ne i konačne dokaze. Znanstvenici planiraju radarske prelete kako bi izmjerili dubinu i rasprostranjenost leda, a potom poslati robot koji će bušiti i vaditi uzorke. Tek kad se iz tla izvuče čista voda, moći će se potvrditi da je Amazonis Planitia prva prava oaza za ljudsku koloniju.
“Ni najbolja orbita ne može zamijeniti miris prašine pod čizmama”, kaže Nodjoumi. “Ali sada barem znamo kamo usmjeriti prve korake – i svrdla.”
Do trenutka kad čovjek ostavi otisak čizme u marsovskoj prašini proći će još godina, možda i desetljeće. No studija dr. Erice Luzzi trasira rutu: jasno pokazuje gdje bi taj prvi trag mogao nastati – u “zlatnoj sredini crvenog planeta”, na rubu leda koji bi nam mogao omogućiti da na Marsu budemo više od gostiju.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
