Znanstvenici su napokon otkrili tajni sastojak koji pokreće superoluje na Uranu i Neptunu.
Uran i Neptun su najudaljeniji planeti Sunčevog sustava i poznati su kao ledeni divovi jer obiluju vodom. Iako su znanstvenici do sada vrlo malo razumjeli ove daleke svjetove, zahvaljujući prolasku letjelice Voyager 2 pored njih 1980-ih godina, otkrili su da ovi planeti povremeno doživljavaju masivne, kratkotrajne oluje. Ove nasilne, ali prolazne oluje pojavljuju se svakih nekoliko godina i toliko su velike da se mogu vidjeti teleskopom s Zemlje.
Istraživači su se dugo pitali zašto su oluje na ovim planetima tako nepredvidljive. Sada je tim astronoma predložio da bi metan mogao biti ključ za kontrolu ovih oluja.
Metan – pokretač oluja
Prema LiveScience, da bi oluja nastala, toplina mora porasti iz unutrašnjosti planeta do njegove površine. Tamo se zagrijani plin počinje hladiti, što može izazvati turbulenciju i formiranje oluje. Međutim, unutrašnjost ovih planeta uvijek je topla, a vanjska površina hladna, pa se postavlja pitanje: zašto se oluje ne događaju cijelo vrijeme?
Prema istraživanju objavljenom 3. rujna na otvorenom serveru arXiv, znanstvenici su otkrili da je metan treća najzastupljenija molekula u dubokim atmosferama oba planeta, odmah nakon vodika i helija. Obično metan samo lebdi u atmosferi, ali istraživači su pomoću modeliranja pokazali da, pod određenim uvjetima, ovaj jednostavni ugljikovodik može dramatično promijeniti prijenos topline unutar planeta.
Nekada je previše… metana
Metan obično postoji u plinovitom stanju, no u gornjim slojevima atmosfere ovih ledenih divova može se kondenzirati i formirati kapljice koje padaju prema nižim slojevima, navodi se u studiji. Tamo se ponovno zagrijava i diže, dovršavajući ciklus sličan vodenom ciklusu na Zemlji. LiveSciecne pojašnjava da kada se atmosfera prezasićuje metanom, formira se stabilan sloj koji, poput vlažne deke, sprječava prijenos topline prema površini, što pak potiskuje nastanak oluja.
Ti slojevi najčešće se pojavljuju na svim geografskim širinama Neptuna, dok su na Uranu prisutni uglavnom oko ekvatora i srednjih širina. No, polovi Urana nemaju dovoljno metana da bi formirali stabilan prezasićeni sloj, pa toplina lakše dospijeva do površine, što omogućuje formiranje većih oluja, pokazalo je istraživanje.
S druge strane, Neptun ima ukupno više metana, a istraživači su otkrili da taj metan povremeno može probiti stabilan sloj i raspršiti se kroz atmosferu, omogućujući prijenos topline i formiranje oluja prije nego se sve ponovno stabilizira. Za potpuno razumijevanje svih faktora koji djeluju u atmosferama ovih ledenih divova bit će potrebna dodatna istraživanja. Ovo znanje moglo bi se potom koristiti za bolje razumijevanje planeta izvan našeg Sunčevog sustava, zaključuju autori studije.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
