Zemlja se danas nalazi najdalje od Sunca, ali ljeto svejedno prži

U četvrtak poslijepodne, dok su temperature diljem Europe prelazile 35 °C, Zemlja se približavala točki u kojoj će biti najdalje od Sunca ove godine – udaljenosti većoj od 152 milijuna kilometara. Pa kako je moguće da je usred ljeta?

Zemlja će se 3. srpnja 2025. u 21:54 po srednjoeuropskom vremenu naći u točki orbite poznatoj kao afel – trenutku kada je najdalje od Sunca. Očekivana udaljenost između središta Zemlje i središta Sunca bit će 152.087.738 kilometara.

Zbog činjenice da Zemlja kruži oko Sunca po blago eliptičnoj, a ne savršeno kružnoj putanji, postoje dvije ekstremne točke: perihel (najbliža točka, u siječnju) i afel (najudaljenija, u srpnju). Tijekom perihela 3. siječnja 2026., udaljenost će biti oko 5,1 milijun kilometara manja, a Zemlja će primati 6,8 posto više Sunčeve energije nego danas.

Zašto je ljeto kad smo najdalje?

Naizgled paradoksalno, ali udaljenost Zemlje od Sunca zapravo nema veze s godišnjim dobima. Ključnu ulogu ima nagib Zemljine osi – otklon od 23,5 stupnjeva – koji određuje koliko izravno Sunčeve zrake padaju na pojedine dijelove planeta.

U srpnju je sjeverna hemisfera nagnuta prema Suncu, pa zato imamo ljeto i više dnevnog svjetla, dok istovremeno na južnoj polutci traje zima. Situacija se mijenja za šest mjeseci, kada se Zemlja u orbiti zarotira na suprotnu stranu i južna hemisfera dobiva ljeto.

Nešto se ipak pomiče

Točne datume afela i perihela svake godine određuju finiji gravitacijski procesi. Najveći utjecaj imaju Jupiter i Saturn, koji svojim privlačenjem lagano mijenjaju oblik Zemljine orbite. Te promjene spadaju u tzv. Milankovićeve cikluse – dugotrajne varijacije koje reguliraju i klimatske promjene poput ledenih doba.

U prosjeku, datum perihela i afela pomiče se za jedan dan svakih 58 godina. U 19. stoljeću, perihel se događao točno na Novu godinu. U 13. stoljeću, ljetni i zimski solsticij ponekad su padali na te iste dane.

Zemljina putanja se postupno izravnava

Zanimljivo je da, iako se oblik Zemljine orbite mijenja – od izduženog elipsastog do gotovo savršeno kružnog – trajanje godine ostaje isto. Gravitacija određuje brzinu kretanja, pa kada smo bliže Suncu, Zemlja ubrzava, a kada smo dalje, usporava. Danas živimo u razdoblju kada je orbita najcirkularnija u posljednjih nekoliko tisuća godina.

To izravnavanje ima iznenađujući učinak: duljinu godišnjih doba. Astronomski gledano, sezona se definira kao dio orbite između dvije solsticije ili ekvinocija. Budući da je putanja sada prilično blaga, razlike u duljini godišnjih doba smanjuju se – ali još uvijek postoje. Ljeto na sjevernoj hemisferi trenutačno traje 4,66 dana duže od zime, a proljeće 2,9 dana duže od jeseni.

I dok brojke govore da je Sunce danas najudaljenije, priroda nas podsjeća da je nagib osi ono što donosi vrućine, a ne kilometri. Bez obzira na udaljenost, u Zagrebu, Splitu ili Rijeci bit će teško uvjeriti bilo koga da smo “daleko od Sunca”. Sunca je, barem u atmosferi, i više nego dovoljno.