Dok Jupiter u svojoj orbiti drži čak 95 mjeseca, Venera i njezin najbliži susjed Merkur ostali su bez ijednog. Unatoč brojnim znanstvenim teorijama, pitanje zašto Venera nema mjesec ili je možda jedan imala pa ga izgubila, i dalje zbunjuje znanstvenike. Merkur je vjerojatno preblizu Suncu da bi zadržao mjesec. Svaki potencijalni mjesec vjerojatno bi se srušio na površinu ili bi ga Sunčeva gravitacija povukla iz orbite. No, situacija s Venerom nije toliko jednostavna. Znanstvenici već dugo pokušavaju objasniti kako je Venera, planet sličan Zemlji po veličini i masi, uspjela ostati bez mjeseca. Postoje tri glavna načina na koja se mjeseci formiraju: zarobljavanje, ko-formacija i kataklizmički sudar. Svaki od ovih procesa mogao je, barem teoretski, rezultirati nastankom mjeseca oko Venere.
Tri načina formiranja mjeseca
Jedan od mogućih scenarija je da je Venera mogla zarobiti prolazno nebesko tijelo u svojoj gravitaciji, kao što je slučaj s Neptunovim najvećim mjesecom Tritonom. Ovaj mjesec, prema riječima NASA-inih znanstvenika, vjerojatno je bio patuljasti planet iz Kuiperovog pojasa koji je Neptun “uhvatio” gravitacijom. Drugi način formiranja mjeseca jest ko-formacija, proces u kojem se planet i mjesec formiraju istovremeno. Jupiterovi Galilejevi mjeseci, poput Ija, Europe i Ganimeda, formirali su se na ovaj način iz plina i prašine koji su okruživali Sunce u ranim fazama formiranja Sunčevog sustava. Treći scenarij je kataklizmički sudar, poput onog koji je vjerojatno formirao naš Mjesec. Znanstvenici vjeruju da je Mjesec nastao kada je Zemlju prije oko 4,5 milijardi godina udarilo veliko nebesko tijelo, što je izbacilo dovoljno materijala da se formira Mjesec.
Može li sudar objasniti Venerin nedostatak mjeseca?
Venera ima oko 80% mase Zemlje, što znači da je mogla proći kroz sličan kataklizmički sudar kao Zemlja. Ako je došlo do sudara, zašto nije nastao mjesec? Ili, je li možda mjesec postojao, ali ga je Venera na neki način izgubila? Jedna od vodećih hipoteza sugerira da je Venera preblizu Suncu da bi zadržala mjesec. Prema teoriji, u ranim fazama Sunčevog sustava, Veneru je pogodilo nebesko tijelo, što je moglo formirati mjesec. Međutim, zbog snažnih plimnih sila i blizine Sunca, taj je mjesec mogao postupno gubiti orbitu te se s vremenom približiti Veneri, sve dok nije bio uništen. Drugi mogući scenarij je da je Venerin mjesec bio pogođen još jednim sudarom, koji je možda preokrenuo rotaciju Venere i istovremeno uništio mjesec. Venera je jedini planet u Sunčevom sustavu koji rotira u smjeru kazaljke na satu, što je dodatna misterija koja bi mogla biti povezana s mogućim sudarom.
Znanstvenici se nadaju da će buduća istraživanja donijeti više odgovora. NASA-in plan za misiju Veritas, zakazan za 2030-e, trebao bi donijeti ključne podatke o Venerinoj geološkoj povijesti, uključujući moguće tragove sudara koji su mogli utjecati na rotaciju planete i eventualni gubitak mjeseca. Dok čekamo te nove informacije, Venera ipak nije potpuno sama. Ima svoj kvazi-mjesec, asteroid koji dijeli sličnu orbitu i povremeno prati Veneru na njenom putovanju oko Sunca. Iako se ne može nazvati pravim mjesecom, znanstvenici ga promatraju s velikim interesom. Misterij Venerinog nedostatka mjeseca i dalje ostaje neriješen, ali nadolazeće misije mogle bi rasvijetliti ovu kozmičku zagonetku i pomoći nam bolje razumjeti povijest našeg susjednog planeta.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
