Neočekivano odstupanje u orbitama ledenih tijela na rubu Sunčeva sustava potaknulo je novu hipotezu. Astronomi vjeruju da bi uzrok mogao biti neotkriveni planet mase slične Zemljinoj.
Sunčev sustav nema jasnu granicu. Premda su sonde Voyager odavno napustile prostor u kojem Sunčeva gravitacija dominira, na samim rubovima sustava i dalje kruže kometi, patuljasti planeti i ledena tijela udaljena milijardama kilometara. Ondje, gdje je Sunce tek još jedna zvijezda na tamnom nebu, znanstvenici već desetljećima tragaju za nepoznatim svijetovima. Sada novi rad, objavljen na otvorenom serveru arXiv i prihvaćen za objavu u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, donosi intrigantnu ideju – postojanje planeta koji su nazvali Planet Y.
Za razliku od često spominjanog Planet 9, koji bi trebao biti masivniji od Zemlje, a manji od Neptuna i smješten barem 300 puta dalje od Sunca nego Zemlja, Planet Y opisuje drukčiji scenarij. Potraga za takvim objektima nije nova. Još početkom 20. stoljeća astronomi su nagađali o postojanju skrivenih tijela iza Neptuna. Tada se govorilo o “Planetu X”, nazivu koji je kombinirao rimski broj deset i matematičku oznaku za nepoznanicu. Nakon što je Pluton preklasificiran u patuljasti planet, interes za dodatne planete nije nestao – samo je dobio novo ime i novi trag.
Orbite otkrivaju tragove
Tim istraživača usmjerio se na transneptunske objekte, ledena tijela koja kruže između 50 i 400 astronomskih jedinica (1 AJ = 150 milijuna kilometara) od Sunca. Najprije su iz analize uklonili one čije su orbite u rezonanciji s Neptunom, primjerice one koje naprave jedan obilazak dok Neptun završi deset. Kada su promotrili preostale, otkrili su neočekivan obrazac. U rasponu od 80 do 200 AJ, pa sve do 400 AJ, ravnina orbita ovih tijela nagnuta je oko 15 stupnjeva u odnosu na ravninu Sunčeva sustava. Statistička analiza pokazuje da je vjerojatnost slučajnosti svega oko 2 posto.
Ako to nije slučajna anomalija, najjednostavnije objašnjenje jest planet mase između Merkura i Zemlje, smješten na udaljenosti 100 do 200 AJ. Postoji mogućnost da bi i tijelo mase slične Plutonu dalo sličan efekt, no autori to drže manje vjerojatnim. Bilo što veće od Zemlje već bi izazvalo poremećaje bliže Neptunu, a takvih signala nema. Slične ideje javljale su se i ranije; nekoliko neovisnih istraživanja također je predlagalo “Planet Y” kao uzrok neobičnih nagiba u Kuiperovu pojasu.
Potvrdu bi uskoro mogla dati opservatorij Vera C. Rubin u Čileu. Projekt Legacy Survey of Space and Time (LSST) imat će dovoljno osjetljive instrumente da pretraži golemo područje neba. Ako se Planet Y nalazi unutar promatranog dijela, njegovi prvi tragovi mogli bi se pojaviti već u idućem desetljeću. Ako ne, LSST bi svejedno mogao razjasniti zašto su orbite tih tijela tako neobično nagnute.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
