Mjesec, naš najbliži svemirski susjed, skriva tajne koje znanstvenici tek počinju otkrivati. Novo istraživanje otkrilo je da je Mjesec daleko stariji nego što se dosad mislilo, a njegova burna povijest vulkanizma odigrala je ključnu ulogu u oblikovanju njegove površine i utvrđivanju njegove starosti.
Nakon formiranja, Mjesec je prošao kroz razdoblje ekstremne vulkanske aktivnosti. Intenzivna toplina rastalila je njegovu koru više puta, pokrećući procese koji su u potpunosti izmijenili njegovu površinu. U to je vrijeme Mjesec kružio znatno bliže Zemlji nego danas, a plimne sile koje su tada djelovale dodatno su zagrijavale njegovu unutrašnjost. Ovi procesi uzrokovali su vulkanizam koji je, prema znanstvenicima, mogao parirati vulkanskoj aktivnosti na Jupiterovom mjesecu Iji (Io), najvulkanskijem tijelu u Sunčevu sustavu.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature, istraživači su zaključili da je Mjesec nastao prije 4,43 do 4,51 milijardu godina, dok je njegova kora starija 80 do 160 milijuna godina. Ovo otkriće rješava dugogodišnje nesuglasice u procjenama starosti Mjeseca.
Rješavanje zagonetke starosti
Jedan od ključnih problema u određivanju starosti Mjeseca bio je nesklad između uzoraka mjesečevog kamenja. Dok većina uzoraka ukazuje na kasnije razdoblje formiranja, rijetki minerali poput cirkona, otporni na toplinu, sugeriraju znatno starije porijeklo.
Istraživači objašnjavaju kako je intenzivan vulkanizam poništio “geološki sat” većine stijena na Mjesecu. Kada se stijene rastale, izmjenjuju izotope s okolinom, čineći precizno datiranje nemogućim. Tek nakon hlađenja stijene zadržavaju svoj kemijski sastav, omogućujući znanstvenicima da odrede starost temeljem raspada radioaktivnih izotopa. Međutim, cirkoni su preživjeli te ekstremne uvjete jer su ostali zakopani duboko ispod površine, izolirani od rastaljene lave. Ova otkrića pružaju uvid u rane faze razvoja Mjeseca.
Nastanak Mjeseca i njegova evolucija
Vjeruje se da priča o Mjesecu započinje prije više od 4,5 milijardi godina, kada je tijelo veličine Marsa udarilo u mladu Zemlju. Ovaj snažan sudar oslobodio je ogromnu količinu energije, izbacivši materijal iz oba tijela u svemir, koji se s vremenom spojio u Mjesec, naš prirodni satelit.
Na početku, Mjesec je bio prekriven oceanom užarenih stijena. Dok se hladio, udaljavao se od Zemlje, na kraju dosegnuvši današnju orbitu udaljenu 384.400 kilometara. No, prije nego što je došlo do stabilizacije, plimne sile sa Zemlje dovele su do eliptične orbite Mjeseca, što je stvorilo dovoljno topline da ponovno pokrene vulkanizam.
Ovi procesi oblikovali su površinu Mjeseca na način koji briše dokaze o ranim udarnim kraterima, jer su tokovi lave ispunili te bazene. Znanstvenici su također otkrili da su određeni kemijski elementi unutar mjesečeve unutrašnjosti migrirali prema njegovoj jezgri tijekom tog razdoblja.
Ova otkrića pružaju jedinstvenu, koherentnu sliku o nastanku i evoluciji Mjeseca. “Mjesečeve stijene pričaju priču koja obuhvaća njegov nastanak, uništenje i obnovu,” objašnjava Thorsten Kleine, suautor studije. “Ono što se prije činilo proturječnim sada se slaže u jedinstvenu priču.”
Uz bolji uvid u vulkansku prošlost, znanstvenici mogu preciznije razumjeti ne samo evoluciju Mjeseca, već i uvjete koji su oblikovali rani Sunčev sustav.
