Više od 150 godina astronomi promatraju Veliku crvenu pjegu na Jupiteru, oluju toliko veliku da bi mogla progutati Zemlju, ali nova opažanja donose iznenađujuće promjene u njezinoj veličini. Iako je dugo bila poznata po svojoj postojanosti, nedavni podaci iz NASA-inog svemirskog teleskopa Hubble pokazuju da Velika crvena pjega nije tako stabilna kako se ranije mislilo.
U razdoblju od 90 dana, između prosinca 2023. i ožujka 2024., Hubble je snimio detaljne fotografije Velike crvene pjege koje su otkrile neočekivanu pojavu – oluja oscilira u veličini, ponašajući se kao da ‘pleše’ poput želatine. Ova opažanja omogućila su znanstvenicima da izrade vremenski isječak koji prikazuje kretanje oluje, pružajući uvid u njezino dosad neviđeno ponašanje.
Amy Simon, istraživačica iz NASA-inog centra Goddard, objasnila je ovo otkriće: “Znali smo da se kretanje oluje povremeno pomiče istočno i zapadno, ali nismo očekivali da ćemo vidjeti oscilacije u njezinoj veličini. Ovo je nešto što dosad nismo primijetili.” Njezin tim je ove rezultate objavio u The Planetary Science Journal, donoseći nova saznanja o dinamičnoj prirodi ove ogromne oluje.
Hubbleova visoka rezolucija donosi nove spoznaje
Zahvaljujući mogućnostima snimanja visoke rezolucije svemirskog teleskopa Hubble, ovo je prvi put da su astronomi mogli promatrati Veliku crvenu pjegu s tolikom jasnoćom. Za razliku od prijašnjih promatranja, koja su pružala ograničene trenutne snimke, ovaj program posvećen Velikoj crvenoj pjezi omogućio je svakodnevno praćenje njezinih promjena. “S Hubbleovom preciznošću sada možemo potvrditi da se Velika crvena pjega širi i skuplja, dok se istovremeno mijenja brzina njenog kretanja,” rekla je Simon. “Ovakvo kretanje bilo je potpuno neočekivano.”
Međutim, točan razlog ovih oscilacija veličine još uvijek nije poznat. Tim sumnja da je interakcija oluje s moćnim mlaznim strujama na Jupiteru ključna. Ove mlazne struje, koje djeluju kao granice koje zarobljavaju Veliku crvenu pjegu na određenoj geografskoj širini, stvaraju pritisak na oluju, uzrokujući njene promjene oblika. Mike Wong, suautor studije sa Sveučilišta u Kaliforniji, usporedio je ovu pojavu s prenatrpanim sendvičem, gdje je oluja stisnuta sa svih strana.
Ovo značajno odstupa od oluja na drugim planetima, poput Neptuna, gdje tamne mrlje slobodno plutaju atmosferom, bez mlaznih struja koje ih drže na mjestu.
Što budućnost donosi za Veliku crvenu pjegu
Promatranja svemirskog teleskopa Hubble dio su NASA-inog šireg programa OPAL, koji prati atmosferske promjene na Jupiteru i drugim planetima vanjskog Sunčevog sustava. U posljednjih deset godina, tim pod vodstvom Amy Simon pratio je kako se Velika crvena pjega postupno smanjuje. Iako oluja još uvijek zauzima golemu površinu, s vremenom je postala manje izdužena, a znanstvenici predviđaju da će se i dalje smanjivati dok ne postigne stabilniji oblik.
“Velika crvena pjega trenutno nadilazi svoj pojas širine, no kako se bude smanjivala, sve će se bolje prilagoditi granicama mlaznih struja, koje će je vjerojatno stabilizirati,” objasnila je Simon. Znanstvenici vjeruju da će se veličina oluje s vremenom stabilizirati, no zasad su uspjeli promatrati samo jedan potpuni ciklus oscilacija.
Tim se nada da će u budućnosti prikupiti dodatne podatke koji bi mogli otkriti uzrok ovih oscilacija. Posebno su zainteresirani za buduća promatranja visoke rezolucije s Hubblea, koja bi mogla pružiti dublji uvid u sile koje djeluju unutar Jupiterove turbulentne atmosfere.
Šira važnost istraživanja Velike crvene pjege
Velika crvena pjega na Jupiteru nije samo fascinantna vremenska pojava – ona nudi uvid u šire atmosferske procese koji bi mogli pomoći znanstvenicima u razumijevanju oluja diljem Sunčevog sustava, pa čak i na egzoplanetima koji kruže oko udaljenih zvijezda.
Proučavanje ove oluje moglo bi pomoći u poboljšanju modela za predviđanje vremenskih obrazaca na drugim planetima, donoseći uvide koji nadilaze samo Jupiter.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
