Asteroidi poput Bennua važni su zato što u sebi čuvaju kemijske tragove iz vremena kada se Sunčev sustav tek počeo slagati. Nova analiza uzorka koji je NASA dopremila na Zemlju pokazuje da voda kroz Bennu nije prolazila jednoliko. Umjesto toga kretala se ograničenim putovima, mijenjajući samo neke dijelove asteroida, dok su drugi ostali gotovo netaknuti. Upravo ta neujednačenost sada otvara jasniji pogled na rane procese u kojima su se susretali voda, stijene i organski spojevi.
Do tog zaključka došao je američki tim predvođen Mehmetom Yesiltasom sa Sveučilišta Stony Brook, a rezultati su objavljeni u časopisu PNAS.
Riječ je o jednoj od dosad najpreciznijih kemijskih analiza materijala s asteroida Bennu, objekta blizu Zemlje širokog oko 500 metara i poznatog po sastavu bogatom ugljikom. Uzorak je na Zemlju stigao u rujnu 2023., kada je NASA-ina misija OSIRIS-REx dopremila tek treći asteroidni uzorak u povijesti.
Upravo na takvom materijalu znanstvenici pokušavaju rekonstruirati najranije poglavlje Sunčeva sustava. Ključni tragovi ne nalaze se nužno u velikim strukturama, nego u jedva zamjetnim kemijskim razlikama koje se mogu otkriti tek iznimno preciznom analizom. Bennu dosad nije bio proučen na toj razini.
Tri kemijska lica Bennua
Istraživači su primijenili niz naprednih analitičkih metoda kojima su mogli pratiti promjene na skali od samo 20 nanometara, što je otprilike veličina jedne velike molekule. Kombinacijom infracrvene i Ramanove spektroskopije pokazali su da uzorak nije kemijski jednoličan, nego podijeljen u tri jasno odvojena područja među kojima gotovo da i nema preklapanja.
Jedno područje bogato je alifatskim spojevima, odnosno ugljikovodicima otvorenih lanaca. Drugo čine karbonatna područja, sastavljena od anorganskih minerala bogatih kalcijem i magnezijem. Treće je bogato organskim spojevima koji sadrže dušik i krije posebnu skupinu složenih organskih molekula.
Autori rada smatraju da su ti dušikovi spojevi možda naslijeđeni iz starijeg materijala od kojeg je Bennu nastao, ali je moguće i da su se kemijski mijenjali kasnije, tijekom međudjelovanja tekućine i stijene. U oba slučaja njihova raspodjela pokazuje da se unutar asteroida nije odvijao jedan jedinstven i ravnomjeran proces.
Kuda je voda doista prošla
Najvažniji trag u cijeloj analizi dolazi iz raspodjele organosumpornih spojeva. Oni su gotovo u potpunosti vezani uz karbonatna područja, što upućuje na to da su se karbonatni minerali vjerojatno taložili iz fluida bogatih vodom.
S druge strane, alifatski spojevi i organski spojevi s dušikom osjetljiviji su na promjene koje voda može izazvati. To što su sačuvani u zasebnim područjima sugerira da su ti dijelovi Bennua tijekom ključnih faza njegova razvoja ostali razmjerno suhi. Kada se svi ti tragovi slože u jednu sliku, zaključak je prilično jasan: voda nije prožela cijeli asteroid, nego je tekla ograničenim kanalima, mijenjajući neke zone i zaobilazeći druge.
To je važan pomak u razumijevanju načina na koji su se asteroidi oblikovali oko mladog Sunca. Znanstvenici sada žele nastaviti s još detaljnijim analizama i usporediti Bennu s uzorcima asteroida Ryugu, koje je na Zemlju donijela japanska misija Hayabusa2. Takve usporedbe mogle bi pomoći da se preciznije rekonstruiraju kemijski procesi iz ranog Sunčeva sustava, uključujući i oni iz kojih je naposljetku nastao planet na kojem danas živimo.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
