Sve gušći promet oko Mjeseca traži nova pravila.
Zanimanje za Mjesec u posljednje je vrijeme dosegnulo razinu kakva nije viđena još od šezdesetih. U samo dvije godine zabilježeno je dvanaest pokušaja slanja misija prema Mjesecu, gotovo polovicu njih pokrenule su privatne tvrtke. No kako se broj letjelica povećava, postaje jasno da će koordinacija i sigurnost u Mjesečevoj orbiti uskoro postati ozbiljan izazov.
Prostranstvo koje ipak ima granice
Na prvi pogled, briga o “gužvi” oko Mjeseca može djelovati pretjerano. U narednim godinama planirano je tek 10 do 20 novih misija, neusporedivo manje od tisuća satelita koji kruže oko Zemlje. Osim toga, prostor između Zemlje i Mjeseca, poznat kao cislunarni prostor, iznimno je velik. Dok se Zemljina orbitalna zona proteže od niskih orbita do geostacionarne visine, cislunarni prostor obuhvaća područje od te visine pa sve do Mjeseca, volumen koji je oko dvije tisuće puta veći od Zemljine orbitalne sfere.
No ta golemost vara. Većina misija koristi ograničen broj stabilnih orbita oko Mjeseca, pa se njihove putanje mogu vrlo lako približiti. Uz to, zemaljski sustavi za praćenje satelita teško otkrivaju i prate objekte na tolikoj udaljenosti, djelomično i zbog odbljeska Mjesečeve površine. Zbog te nesigurnosti, i visokih troškova misija, operateri često pomiču svoje letjelice i pri vrlo maloj vjerojatnosti sudara, kako bi izbjegli katastrofu.
Interdisciplinarni tim stručnjaka za svemirsku politiku i astrodinamiku nedavno je analizirao kako bi agencije i privatne tvrtke mogle upravljati prometom u Mjesečevoj orbiti bez nepotrebnih manevara. Njihovo istraživanje, objavljeno u ožujku 2025. u časopisu Journal of Spacecraft and Rockets, pokazuje da se potencijalni sudari mogu pojaviti iznenađujuće brzo.
Simulacije su otkrile da bi s tek pedeset satelita u Mjesečevoj orbiti svaka letjelica morala manevrirati prosječno četiri puta godišnje kako bi izbjegla moguće sudare. To predstavlja velik trošak goriva i može omesti glavne ciljeve misije. Ako se sadašnji trend nastavi, Mjesec bi u sljedećih desetak godina mogao dosegnuti upravo taj broj aktivnih letjelica.
Podaci svemirskih agencija potvrđuju te prognoze. Indijska svemirska agencija (ISRO) izvijestila je 2023. da je u četiri godine čak tri puta morala manevrirati svojom sondom Chandrayaan-2, i to u razdoblju kada je oko Mjeseca orbitiralo svega šest svemirskih letjelica.
Bolje praćenje i usklađivanje aktivnosti između agencija mogli bi spriječiti rastuću orbitalnu zagušenost i smanjiti potrebu za učestalim korekcijama putanja.
Praćenje Mjesečeve orbite i sigurnost u cislunarnom prostoru
Praćenje objekata u cislunarnom prostoru nije važno samo radi sigurnosti, nego i zbog nacionalne sigurnosti. Više država danas posjeduje oružja sposobna uništiti satelite, a dio stručnjaka strahuje da bi se u cislunarnom prostoru mogla skrivati i oružja namijenjena djelovanju izvan dometa zemaljskih senzora. Američko Svemirsko zapovjedništvo već razmatra te mogućnosti.
Trenutno SAD ima znatne “slijepe točke” u nadzoru tog područja. Istraživanje koje vodi Mariel Marais upozorava da bi razvoj sustava za takozvani cislunar space domain awareness – sveobuhvatno praćenje cislunarnog prostora – trebao postati strateški prioritet. Takav sustav omogućio bi vojsci prikupljanje obavještajnih podataka i procjenu potencijalnih prijetnji.
Zračne snage SAD-a već financiraju istraživački program Oracle, koji razvija niz senzora i satelita namijenjenih upravo promatranju cislunarnog prostora. Prva letjelica iz programa trebala bi biti lansirana 2027. godine i postavljena na Lagrangeovu točku, gravitacijski stabilnu poziciju između Zemlje i Mjeseca. Odatle će moći opažati objekte koje sa Zemlje nije moguće detektirati.
Praćenje, međutim, nije jedino rješenje. Državne i privatne misije morat će otvorenije dijeliti podatke o položaju svojih letjelica i surađivati u planiranju kako bi se izbjegli predviđeni bliski susreti. NASA već provodi program koji uspoređuje informacije o trenutačnim i planiranim orbitama različitih operatera kako bi se na vrijeme uočile potencijalno rizične situacije. U budućnosti bi takva koordinacija, u kombinaciji s novim senzorima poput onih iz programa Oracle, mogla postati ključna za sigurnost oko Mjeseca.
Još jedan važan korak je planiranje prije lansiranja: dogovaranje putanja i orbitalnih zona unaprijed, kako se misije ne bi previše približile jedna drugoj.
Osnovni dokument međunarodnog svemirskog prava, Ugovor o svemiru iz 1967., obvezuje države da ne ometaju jedne druge, ali ne određuje kako se to pravilo konkretno provodi. Zato je Odbor Ujedinjenih naroda za miroljubivu uporabu svemira u veljači 2025. osnovao radnu skupinu koja bi trebala razraditi nova pravila za suradnju i koordinaciju na Mjesecu.
Kako broj državnih i komercijalnih misija ubrzano raste, a NASA-ina sljedeća misija s ljudskom posadom planirana je za početak 2026., jasno je da će zajednička pravila i koordinirani nadzor postati nužni. Ako čovječanstvo želi da Mjesec ostane prostor suradnje, a ne kaosa, vrijeme je da promet oko njega napokon dobije svoj “svemirski prometni red.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
