Jupiterova polarna područja dom su snažnih vjetrova koji dosežu brzinu do 1.450 kilometara na sat.
Analiza utjecaja kometa na Jupiter pomogla je znanstvenicima otkriti postojanje oluja s vjetrovima nezamislivih razmjera.
Od svih planeta u našem Sunčevom sustavu, Jupiter smatram najnevjerojatnijim. Ne samo zato što je ovaj plinski div poput kozmičke slike, već zbog mnogih osobitosti, nevjerojatne veličine i koliko je njegovo postojanje pridonijelo nastanku – i evoluciji – života na Zemlji.
Proučavanje Jupitera pomoglo nam je da bolje razumijemo naš Sunčev sustav, kako je nastao i što možemo očekivati od udaljenih zvjezdanih sustava. Proučavanje njegovih brojnih mjeseci pomoglo nam je da bolje razumijemo mogućnosti života u Sunčevom sustavu i kako se udaljeni vanzemaljski mjeseci ponašaju u orbiti oko supermasivnih planeta.
No, još se puno toga može naučiti, a jedna od najvećih enigmi u vezi s Jupiterom su njegove snažne oluje.
Koristeći stroj ALMA (Atacama Large Millimeter / submillimeter Array), tim astronoma prvi je put izravno izmjerio vjetrove u Jupiterovoj srednjoj atmosferi.
To je bilo moguće analizirajući ishod niza kometnih sudara 1990-ih, koji su pomogli istraživačima shvatiti da u blizini Jupiterovih polova postoje vjetrovi ogromne snage, brzine do 1.450 kilometara na sat.
Ti „nezamislivi vjetrovi“ mogli bi predstavljati ono što je tim opisao kao „jedinstvenu vremensku zvijer u našem Sunčevom sustavu“.
Ove snažne oluje jedna su od ključnih karakteristika Jupitera, pridonoseći poznatim, prepoznatljivim crvenim i bijelim trakama plinskih divova; uskovitlani oblaci pokretnog plina koje su astronomi tradicionalno koristili za praćenje vjetrova donje Jupiterove atmosfere.
https://kozmos.hr/istrazivaci-s-harvarda-misle-kako-bi-jupiter-mogao-imati-ulogu-u-izumiranju-dinosaura/
Astronomi su također vidjeli, blizu Jupiterovih polova, živopisne aurore, koje su, čini se, povezane s jakim vjetrovima u gornjoj atmosferi planeta.
Do sada istraživači nikada nisu uspjeli izravno izmjeriti obrasce vjetrova koji se odvijaju između ova dva atmosferska sloja u stratosferi.
Mjerenje brzine vjetra u Jupiterovoj stratosferi pomoću tehnika praćenja oblaka nemoguće je zbog odsutnosti oblaka u ovom dijelu atmosfere.
Međutim, astronomi su dobili pomoć u tim mjerenjima, a ona dolazi iz neočekivanog izvora: Shoemaker-Levy 9, koji se spektakularno sudario s plinskim divom 1994. godine.
Ispostavilo se da je ovaj udar stvorio nove molekule u Jupiterovoj stratosferi i od tada se kreću s moćnim Jovijevim vjetrovima.
Sada je tim astronoma, predvođen Thibaultom Cavaliéom iz Bordeauxovog laboratorija za astrofiziku (Francuska), pratio jednu od ovih molekula – cijanovodik – kako bi izravno izmjerio stratosferske “mlazove” na Jupiteru.
Znanstvenici se riječju „mlazovi“ odnose na uske pojaseve vjetra u atmosferi, poput mlaznih potoka sa Zemlje.
“Najspektakularniji rezultat je prisutnost jakih mlazova brzine do 400 metara u sekundi (900 milja na sat), koje se nalaze ispod polarnih svjetlosti na polovima”, otkrio je LAB-ov Thibault Cavalié, vodeći autor članka.
“Stratosferski mlazovi mogli bi se ponašati poput divovskog vrtloga s promjerom do četiri puta većim od Zemljinog”, objasnio je koautor Bilal Benmahi, također iz LAB-a.
Osim što je otkrio iznenađujuće snažne polarne vjetrove, tim je pomoću ALMA utvrdio, također po prvi puta, postojanje jakih stratosferskih vjetrova oko ekvatora planeta izravnim mjerenjem njihove brzine.
Mlazovi otkriveni u ovom dijelu planeta imaju prosječnu brzinu od oko 600 kilometara na sat.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvori: ESO / Astronomy & Astrophysics
