U kraterima i pukotinama bazaltnih ravnica kriju se prirodni prolazi u dubinu. Sad ih umjetna inteligencija počinje prepoznavati.
Dok NASA planira povratak ljudi na Mjesec, znanstvenici su tiho u pozadini napravili važan iskorak: umjetna inteligencija po prvi je put samostalno prepoznala podzemne ulaze u lunarne šupljine. Riječ je o rupama i urušenim stropovima starih cijevi lave koje vode ispod površine, potencijalnim zaklonima za buduće ljudske misije, ali i geološkim ključevima za razumijevanje prošlosti Mjeseca.
Računalni modeli analiziraju površinu
U novoj studiji objavljenoj u časopisu Icarus, međunarodni tim istraživača trenirao je više modela strojnog učenja na snimkama Mjeseca i Marsa, s ciljem detekcije površinskih otvora, rupa koje vode u šupljine ispod površine. Područje analize bile su bazaltne ravnice poznate kao lunar maria, gdje su vulkanske aktivnosti u prošlosti ostavile tragove podzemnih tokova lave.
Modeli su trenirani na poznatim primjerima, uključujući rupu u regiji Mare Tranquillitatis, čiji promjer iznosi oko 100 metara, a dubina prelazi 105 metara. Upravo takve jasno definirane rupe poslužile su kao osnova za učenje uzoraka koje UI može samostalno prepoznavati.
Od svih testiranih modela, najuspješniji je bio sustav nazvan ESSA (Entrances to Sub-Surface Areas). On je, unatoč tome što je analizirao tek 1,92 % lunarne površine, uspio otkriti dvije do sada nepoznate rupe koje vjerojatno vode u podzemne šupljine.
Ukupno, ESSA je do sada obradio samo 0,23 % Mjeseca. Fokus mu je bio na manjim bazaltnim područjima unutar udarnih kratera, jer imaju jasnije granice. No, autori studije navode da će se, s više vremena za obradu podataka, sustav moći proširiti i na veće regije poput Mare Frigoris, prolazeći Mjesec po koordinatnim intervalima.
Zaklon od zračenja i ekstremnih uvjeta
Za razliku od Zemlje, Mjesec nema atmosferu niti magnetsko polje. To znači da je površina izložena smrtonosnom svemirskom i Sunčevom zračenju. Upravo zato su podzemne šupljine, poput urušenih lavinih cijevi, iznimno zanimljive kao potencijalna skloništa za buduće astronaute.
Sličan pristup zamišljen je i za Mars, gdje bi se isti tip podzemnih struktura mogao koristiti kao zaštita za prve ljudske posade. U dokumentarnoj seriji Mars produkcije National Geographica upravo su takvi prostori prikazani kao privremena baza za preživljavanje.
Otkrivanje novih ulaza dolazi u ključnom trenutku. NASA-in program Artemis uskoro planira poslati ljude natrag na Mjesec, prvi put nakon Apolla 17. Iako će se misije u početku fokusirati na južni pol, regiju bogatu trajno zasjenjenim kraterima i mogućim naslagama leda, ova tehnologija pokazuje da UI može igrati ključnu ulogu u prepoznavanju strateških točaka na površini.
Takva mjesta uključuju ne samo podzemne zaklone, već i lokacije bogate resursima koji bi se mogli koristiti izravno na Mjesecu (in situ resource utilization), što je ključno za dugoročne misije bez potpune ovisnosti o Zemlji.
Mjesec, Mars i dalje
Znanstvena zajednica već neko vrijeme koristi UI za klasifikaciju kratera, detekciju geoloških anomalija i analizu sastava tla. Ova studija još je jedan pokazatelj kako strojevi mogu proširiti naše vidno polje, i to na mjestima gdje bi ljudskom oku promakla pukotina, sjena ili nepravilnost.
S obzirom na brzinu kojom se razvijaju alati poput ESSA-e, pitanje više nije može li UI otkriti podzemne strukture na nebeskim tijelima, nego koliko brzo ćemo joj omogućiti da pretraži sve što još nismo stigli pogledati.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
