Tijekom 1950-ih, astronomi su na snimkama noćnog neba zabilježili kratke pojave svjetlosti koje se više nikada nisu ponovile. Pojavile bi se iznenada, potrajale dovoljno dugo da budu snimljene, a zatim potpuno nestale.
Nova analiza pokazuje da su se ti događaji poklapali s vremenskim okvirom nuklearnih testiranja i prijavama UAP-a. Što su točno promatrali teleskopi u godinama prije svemirske ere, ostaje otvoreno pitanje.
Pronađeni zapisi s neba prije lansiranja prvog satelita
Istraživanje su proveli Beatriz Villarroel s Nordijskog instituta za teorijsku fiziku i Stephen Bruehl s Medicinskog centra Sveučilišta Vanderbilt. Analizirali su fotografije nastale u sklopu Palomarovog opservatorijskog pregleda neba (POSS-I), provedenog između 1949. i 1957. godine.
Na više snimki zabilježene su svjetlosne točke koje se nisu pojavljivale ni prije ni kasnije. Nisu odgovarale poznatim objektima, a nisu bile ni tragovi gibanja — sve su bile oštre, točkaste i statične.
Postoji i korelacija s nuklearnim eksplozijama.
Autori su podatke usporedili s rasporedom atmosferskih nuklearnih testova koje su između 1951. i 1957. godine izvodili SAD, Sovjetski Savez i Ujedinjeno Kraljevstvo. U tom razdoblju provedena su najmanje 124 testiranja.
Statistika je pokazala da su se svjetlosni objekti 45 posto češće pojavljivali upravo na dane kada su se provodili nuklearni pokusi. Nakon posljednje takve podudarnosti 1956., unatoč nastavku testiranja, slični fenomeni više nisu zabilježeni.
Mogući tragovi Čerenkovljeva zračenja
Autori navode da bi opaženi objekti mogli biti povezani s vidljivim efektima koje izaziva nuklearna radijacija, primjerice Čerenkovljevo zračenje, poznatim optičkim fenomenom koji nastaje kada visokoenergijske čestice prolaze kroz medij poput zraka ili vode i proizvode karakterističan plavičasti sjaj. Takva pojava dobro je dokumentirana unutar nuklearnih reaktora, ali je u nekim slučajevima prijavljena i nakon nuklearnih eksplozija.
Zabilježeni su i navodi o “vatrenim kuglama” koje su se pojavile neposredno nakon testiranja, osobito na lokacijama gdje su bile očekivane jače radioaktivne padaline.
Međutim, svi zabilježeni objekti na snimkama prikazani su kao oštri, nepomični svjetlosni izvori, s jasno definiranim rubovima. Da su doista nastali u atmosferi, njihovo bi kretanje tijekom duge ekspozicije ostavilo trag, no nijedan takav trag nije zabilježen.
Nema tehničkog objašnjenja, ali ni jasne prirode fenomena
Analiza nije pronašla nijedan tehnički uzrok koji bi objasnio opažene pojave. Nema tragova oštećenja, grešaka u emulziji ni optičkih defekata. Svaki od zabilježenih objekata pojavio se samo jednom, bez ponavljanja i bez poznatog uzroka.
Prema autorima, riječ je o stvarnim opažanjima, no njihova priroda ostaje nepoznata.
Rad je objavljen na otvorenom serveru Research Square i još nije prošao znanstvenu recenziju. Ipak, otvara prostor za daljnja istraživanja o mogućoj povezanosti kratkotrajnih svjetlosnih pojava s nuklearnim testiranjima i prijavljenim UAP-ima.
Jesu li ti događaji posljedica ljudske tehnologije, atmosferskih procesa ili nečeg sasvim drugog, pitanje je na koje znanost za sada nema odgovor.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
