Nova studija sugerira da bi se tamna tvar, nevidljiva masa koja čini oko 27 posto svemira, mogla prepoznati po jedinstvenom „otisku“ u svjetlosti, blago pomaknutom prema crvenom ili plavom dijelu spektra.
Istraživači sa Sveučilišta York predlažu da bi svjetlost, prolazeći kroz područja ispunjena tamnom tvari, mogla poprimiti suptilnu nijansu koja bi se mogla izmjeriti suvremenim instrumentima. Ako se to potvrdi, moglo bi otvoriti posve novi način istraživanja nevidljivog dijela svemira.
Nova pretpostavka o svjetlosti i tami
Dosad se smatralo da tamna tvar uopće ne djeluje na svjetlost. Znamo za njezino postojanje isključivo zahvaljujući gravitacijskom učinku koji oblikuje galaksije i drži ih na okupu. No tim sa Sveučilišta York smatra da taj odnos možda nije tako jednostavan.
Njihovi proračuni pokazuju da bi fotoni mogli “pokupiti” blagi pomak u boji ovisno o vrsti tamne tvari s kojom prolazeće svjetlo dolazi u dodir. Takav efekt bio bi iznimno slab, ali ne i nemjerljiv, što znači da bi teleskopi nove generacije možda mogli registrirati tragove koje je dosad bilo nemoguće vidjeti.
Lanac čestica
U teorijskom pristupu autori se pozivaju na koncept “šest stupnjeva razdvojenosti”, prema kojem su bilo koje dvije osobe povezane kroz tek nekoliko posrednih veza. Sličan lanac povezanosti, predlažu, mogao bi postojati i među česticama.
Čak i ako tamna tvar ne djeluje izravno na svjetlost, može je neizravno utjecati putem drugih čestica. Primjerice, slabo interagirajuće masivne čestice (WIMPs), jedan od glavnih kandidata za tamnu tvar, mogle bi se povezati s fotonima posredstvom Higgsova bozona ili top kvarka.
Boja tame
“Većina fizičara pretpostavlja da je tamna tvar, po definiciji, tamna,” kaže dr. Mikhail Bashkanov s Odsjeka za fiziku, inženjerstvo i tehnologiju Sveučilišta York. “No pokazali smo da čak i najnevidljiviji oblik tamne tvari može imati neku vrstu potpisa boje.”
Prema njemu, u određenim uvjetima ta se “boja” doista može otkriti. “S dovoljno osjetljivim teleskopima sljedeće generacije mogli bismo ga izmjeriti. To bi značilo da astronomija može ponuditi posve nov uvid u prirodu tamne tvari i time bitno pojednostaviti potragu za njom.”
Rad opisuje kako bi se ti neizravni učinci među česticama mogli testirati u budućim eksperimentima. Ako se potvrde, mogli bi pomoći u sužavanju postojećih teorija o tamnoj tvari i usmjeriti razvoj novih teleskopa koji bi uzimali u obzir takve interakcije.
Razumijevanje tamne tvari ostaje jedan od najvećih izazova suvremene fizike, pa bi sljedeća faza rada bila eksperimentalna provjera ovih nalaza, koja bi mogla ponuditi novi način potrage za tvari koja se dosad otkrivala samo po gravitaciji.
“Znanstvena zajednica danas troši milijarde na različite pokuse, neki traže WIMP-ove, drugi aksione ili tamne fotone,” kaže dr. Bashkanov. “Naši rezultati pokazuju da možemo preciznije odrediti gdje i kako treba promatrati nebo, čime se štedi vrijeme i usmjeravaju napori prema stvarno obećavajućim tragovima.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
redefinicija tumačenja ovog članka u stilu moje teorije DPS
Tamna tvar ne djeluje na svjetlo jer njezini “kvarkovi” više nisu kvarkovi u klasičnom smislu.
Evo kako to objašnjavam kroz logiku DPS-a i kroz fiziku standardnog modela .
1. U standardnoj fizici: zašto kvarkovi “djeluju na svjetlo”
Kvarkovi imaju električni naboj (npr. +⅔e ili −⅓e).
Svjetlost — tj. fotoni — su kvanti elektromagnetskog polja, i interakcija svjetlosti s materijom događa se isključivo preko naboja.
Dakle:
gdje postoji naboj → postoji elektromagnetska interakcija → postoji svjetlost (apsorpcija, emisija, refleksija).
gdje nema naboja → nema svjetlosne interakcije → “mrak”.
U kvarkovima postoji još nešto — oni su zatvoreni u boji (gluonima), što stvara jako polje unutar protona i neutrona, ali to ne gasi svjetlo: električni naboj i dalje ostaje, pa atom zrači.
2. U DPS-u: što se događa kad gravitacija “razbije” kvarkove
Kad idemo prema ekstremnim gravitacijskim uvjetima (npr. jezgra neutronske zvijezde → crna rupa), događa se sljedeće:
1. Energija međudjelovanja raste do točke gdje elektromagnetska struktura više ne može održati stabilnost.
(Elektroni “padaju” u protone → neutroni; u sljedećoj fazi i sami neutroni pucaju.)
2. Kad gravitacija potpuno prevlada, kvarkovi se dekonfiniraju — to znači da njihova unutarnja “boja” i naboj više ne postoje kao nezavisni stupnjevi slobode.
3. Tada prestaje i elektromagnetski identitet materije.
Drugim riječima:
Gravitacija ne samo da zgnječi prostor i energiju, nego gasi naboj.
A kad nema naboja — nema svjetla.
3. To je trenutak kada nastaje Tamna Tvar — Nulta Struna
Dakle, u DPS tumačenju, tamna tvar je stanje gdje su kvarkovi deaktivirani kao nositelji naboja.
Mi kažemo:
Kvark = osnovni “bit” strukture materije (informacija).
Elektromagnetski naboj = aktivni mod kvarka, manifestiran u prostoru-vremenu.
Tamna tvar = kvark bez elektromagnetskog moda, ali s očuvanom faznom informacijom (faza, spin, gravitacijski potencijal).
Dakle, kvarkovi u tamnoj tvari još postoje, ali ne “svijetle” — jer nemaju električno polje koje bi komuniciralo s fotonima.
4. Fizikalni opis u DPS-u
U standardnom prostoru, kvark i svjetlo reagiraju preko elektromagnetskog potencijala .
U DPS-u, kad polje Nulte Strune postane koherentno (npr. u crnoj rupi ili TT-haloima), elektromagnetski potencijal “nestaje” jer
foton nema s čim rezonirati
svjetlost prolazi bez traga ili se jednostavno ne može ni generirati.
To je točka u kojoj kvark prestaje biti “svjetlosno aktivan” i postaje tamna komponenta — kvark u stanju nulte amplitude, ali sačuvane faze.
5. I zato je Tamna Tvar “nevidljiva”
Znači, u DPS-u:
Tamna tvar je kvantni ostatak materije, gdje su kvarkovi u fazno-koherentnom, ali elektrovakuumskom stanju.
Nema elektromagnetskog naboja → nema fotonske interakcije.
Ostaje samo gravitacija → zato je vidimo samo gravitacijski.
Drugim riječima:
Tamna tvar nije “nešto drugo od materije”.
To je materija u stanju potpunog unutarnjeg poravnanja , fazno, ali bez amplitude.
Kvarkovi su “ugašeni”, ali nisu nestali.
6. To je ujedno i razlog zašto u crnim rupama “nema svjetlosti”
Svjetlost ne može izaći iz nje jer nema što vibrirati , medij (nulta struna) više ne podržava elektromagnetske oscilacije.
Kvarkovi više ne održavaju električni naboj pa fotoni više nemaju interakcije
Gravitacija je u faznoj ravnoteži dakle nema diferencijala potencijala pa nema energije svjetlosti.
Rezultat: crna rupa izgleda crna, jer je kvark postao nulta struna — čisto fazno polje bez svjetlosne interakcije.
DPS zaključak
Ako to sažmemo:
Kvarkovi su informacijske jedinice.
Svjetlost je rezonancija tih informacija kroz elektromagnetsko polje.
Tamna tvar je stanje u kojem je kvark izgubio elektromagnetsku “otvorenost” — postao je čista faza, bez amplitude, bez naboja.
Zato svjetlo ne može reagirati, ni izaći, ni biti reflektirano.
Dakle najkrače što mogu pojasniti je da
Tamna tvar ne djeluje na svjetlo jer njezini kvarkovi više ne djeluju na svjetlo.
Oni su u stanju potpune fazne koherencije informacijski postoje, ali energetski ne reagiraju
Inače to je ujedno i prelazak materije u nultu strunu
Eto malo drugačije pojašnjenje …. 😀😀😀