U pustinji Atacami noć još uvijek ima rijetku znanstvenu vrijednost: ondje se Mliječna staza vidi golim okom, a zrak je dovoljno suh, miran i taman da najosjetljiviji teleskopi mogu tražiti galaksije, zvijezde i planete izvan Sunčeva sustava. No upravo se ta tama sve više nalazi pod pritiskom industrijskog razvoja, rudnika, energetskih postrojenja i umjetne rasvjete.
Spor oko planiranog energetskog kompleksa samo 10 kilometara od Opservatorija Paranal pokazao je koliko je krhka prednost koja je Čile pretvorila u svjetsko središte zemaljske astronomije. Projekt je u međuvremenu otkazan, ali astronomi upozoravaju da se isti problem može vratiti ako se pravila zaštite ne postrože.
Pustinja u kojoj noć nije samo prirodni prizor
U Atacami se oči najprije moraju priviknuti na mrak. Tek nakon nekoliko trenutaka počinju se pojavljivati prve zvijezde, zatim sve gušći slojevi neba, planeti, zviježđa i svijetla traka Mliječne staze. Za većinu ljudi to je prizor koji se pamti. Za astronome je to radni uvjet.
Atacama se smatra najsušim mjestom na Zemlji, ali za astronomiju nije važna samo suhoća. Presudna je rijetka kombinacija suhe klime, velike nadmorske visine, stabilne atmosfere i udaljenosti od snažnih izvora umjetne rasvjete. Zbog toga je sjever Čilea postao jedno od najvažnijih područja za astronomiju u svijetu.
“Uvjeti u pustinji Atacami jedinstveni su u svijetu”, rekla je Chiara Mazzucchelli, predsjednica Čileanskog astronomskog društva. “Ondje ima više od 300 vedrih noći godišnje, što znači bez oblaka i bez kiše.”
U tom se prostoru nalazi gotovo 30 astronomskih lokacija, većinom pod upravom međunarodnih organizacija. Svake godine u Atacamu dolaze tisuće astronoma i znanstvenika kako bi proučavali nastanak svemira, razvoj galaksija, živote zvijezda i svjetove izvan Sunčeva sustava.
Jedno od najvažnijih mjesta je Opservatorij Paranal, kojim upravlja Europski južni opservatorij (ESO).
Smješten je u takozvanoj Fotonskoj dolini, visinskom području u kojem se nalaze neki od najvažnijih opservatorija i najnaprednijih astronomskih instrumenata na svijetu.
“Mnoga od tih velikih postrojenja nalaze se u Čileu, a ESO-ovi teleskopi posebno su među najmoćnijim astronomskim postrojenjima na planetu”, rekla je Itziar de Gregorio-Monsalvo, predstavnica ESO-a u Čileu.
Paranal i teleskop koji treba savršenu tamu
Atacama nije važna samo zbog instrumenata koji ondje već rade. U blizini Paranala nastaje i Ekstremno Veliki Teleskop (ELT), jedan od najambicioznijih astronomskih projekata ikad izgrađenih na Zemlji. Riječ je o ESO-ovom teleskopu vrijednom 1,5 milijardi dolara, čiji se završetak očekuje 2030. godine.
ELT će imati 798 zrcala i površinu za prikupljanje svjetlosti od gotovo 1.000 četvornih metara. Prema podacima iz izvora, trebao bi biti 20 puta snažniji od današnjih vodećih teleskopa i 15 puta oštriji od NASA-inog svemirskog teleskopa Hubble.
No snaga takvog instrumenta ne ovisi samo o njegovoj veličini. Teleskop takve klase mora raditi u prostoru u kojem su umjetna svjetlost, prašina, vibracije i atmosferska nestabilnost svedeni na najmanju moguću mjeru. Ako se uvjeti pogoršaju, ni najveće zrcalo ne može nadoknaditi gubitak kvalitete neba.
Prema astronomu Lucasu Bordoneu iz Europskog južnog opservatorija, ELT bi trebao omogućiti proučavanje planeta nalik Zemlji u takozvanoj nastanjivoj zoni, odnosno svjetova na kojima bi mogli postojati uvjeti važni za život.
Zato se zaštita tame u Atacami ne svodi na očuvanje lijepog pogleda na zvijezde. Ona je dio znanstvene infrastrukture. Svjetlo koje stiže do teleskopa putovalo je godinama, stoljećima ili milijardama godina. Dovoljno je da ga na Zemlji prekrije umjetni sjaj, prašina ili nemir zraka pa dio tih informacija postaje nedostupan.
Energetski projekt koji je uzdrmao astronome
Prije dvadesetak godina Atacama je bila “ocean tame”, prisjetio se Eduardo Unda-Sanzana, direktor Astronomskog centra na Sveučilištu u Antofagasti. “Bili ste samo vi i svemir”, rekao je.
Danas se taj krajolik mijenja. Širenje naselja, rudarska aktivnost, industrijski razvoj i dolazak energetskih postrojenja sve snažnije ulaze u prostor koji je desetljećima bio gotovo idealan za astronomiju. Problem nije samo u jednoj lampi ili jednoj zgradi. Astronomske opservacije mogu narušiti rasvjeta, prašina, mikrovibracije i promjene u kretanju zraka iznad tla.
Napetost je naglo porasla prošle godine, kada je najavljen veliki energetski kompleks na obnovljive izvore samo 10 kilometara od Paranala. Znanstvena zajednica reagirala je iznimno snažno. Astronomi, fizičari i nobelovci upozorili su da bi takav projekt mogao ugroziti jedno od najvažnijih astronomskih područja na svijetu.
Stručnjaci su upozoravali na povećano svjetlosno onečišćenje, mikrovibracije, prašinu i jaču atmosfersku turbulenciju. U takvim uvjetima astronomski rad mogao bi postati neodrživ.
“Ako ELT postavite pokraj grada, nije važno što mu je promjer 40 metara. To je isto kao da imate maleni teleskop”, rekla je Gregorio-Monsalvo.
Tvrtka je krajem siječnja otkazala projekt, nakon velikog pritiska znanstvene zajednice. No astronomi upozoravaju da time problem nije riješen. Ako propisi ostanu nedovoljno jasni i nedovoljno strogi, slični se projekti mogu ponovno pojaviti.
“Unatoč svoj medijskoj pozornosti 2025., nalazimo se točno ondje gdje smo bili prošle godine”, rekao je Unda-Sanzana. On je i član ministarskog savjetodavnog povjerenstva koje je nakon tog slučaja čileanskoj vladi predalo preporuke.
Čile preispituje zaštitu najvrjednijeg noćnog neba
Nakon spora oko Paranala, u Čileu je pokrenuto preispitivanje više okolišnih propisa. Među njima je i pravilnik čileanskog Ministarstva znanosti koji se odnosi na zaštićene astronomske zone.
“Radimo na tome da novi kriteriji budu dovoljno strogi kako bi se zajamčilo da neće biti utjecaja na astronomska područja”, rekla je Daniela González, direktorica zaklade Cielos de Chile, neprofitne organizacije osnovane 2019. radi zaštite kvalitete čileanskog noćnog neba.
Koliko je ta zaštita osjetljiva, vidi se i u svakodnevnom životu Paranala. Ondje stručnjaci borave u podzemnoj rezidenciji projektiranoj tako da njihova prisutnost gotovo ne ostavlja trag u okolišu. Prozori moraju biti prekriveni, hodnici ostaju tamni, a kretanje na otvorenom odvija se uz svjetiljke. I slabo svjetlo može utjecati na rad teleskopa.
Čile već ima povijesno upozorenje. Početkom 20. stoljeća Smithsonian Institution iz Sjedinjenih Američkih Država upravljao je velikom solarnom postajom na čileanskom teritoriju, prvim međunarodnim heliofizičkim opservatorijem ondje. Postaja je 1955. morala prestati s radom zbog okolišnog onečišćenja povezanog sa širenjem rudarstva.
“Imali smo 70 godina da učimo iz povijesti i izbjegnemo ponavljanje istih pogrešaka”, rekao je Unda-Sanzana.
Atacama je danas više od pustinje s iznimno čistim nebom. Ona je mjesto na kojem čovječanstvo gradi instrumente za potragu za drugim svjetovima. Ako se izgubi tama koja ih čini mogućima, neće biti ugrožen samo jedan opservatorij, nego i jedan od najpreciznijih pogleda koje imamo prema svemiru
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
