Desetljećima su svemirske misije bile rezervirane za države, saveze i agencije s višegodišnjim budžetima. No danas se među orbitalne ciljeve sve češće upisuju imena privatnih milijardera, ne kao donatori, već kao organizatori i sudionici. Najnoviji primjer? Jared Isaacman, čovjek koji je vlastitim novcem financirao prvu svemirsku šetnju potpuno civilne posade.
Misija Polaris Dawn, lansirana 10. rujna 2024., nije bila u režiji NASA-e, Roscosmosa ni JAXA-e. Umjesto toga, izvedena je u suradnji sa SpaceX-om, čija je letjelica Crew Dragon, lansirana raketom Falcon 9, odvela četveročlanu posadu u najvišu orbitu od ere Geminija. Među njima bio je i sam Isaacman, koji je, uz ostale članove posade, prošao strogu obuku usporedivu s onom državnih astronauta.
Rekordna šetnja bez zračne komore
Misija je ušla u povijest jer je omogućila prvu svemirsku šetnju u potpunosti civilne posade. No postignut je i neobičan rekord: najveći broj ljudi ikad istovremeno izloženih vakuumu. Razlog nije bio spektakularan, već tehnički, Crew Dragon nema zračnu komoru, pa je za izlazak u svemir cijela kabina morala biti izložena vakuumu.
Unatoč ograničenjima dizajna, misija je uspješno realizirala niz složenih manevara, uključujući testiranje novih EVA odijela i komunikacijskih sustava, čime je Polaris otvorio vrata sasvim novoj eri svemirskih misija, onih koje organizira i plaća privatni sektor.
Privatni moduli već na Mjesecu
Oni koji misle da je ovo iznimka, a ne pravilo, možda nisu pratili sletanje modula Odysseus. Tu letjelicu nije poslala država, već privatna američka tvrtka Intuitive Machines. Iako je pri slijetanju završila nagnuta, misija se smatra uspješnom: modul je preživio i slao podatke.
U studenom 2025. očekuje se lansiranje modula Blue Ghost, koji razvija tvrtka Firefly Aerospace. Mjesec kasnije kreće japanska rover-misija koju predvodi privatna tvrtka iSpace. Intuitive Machines već priprema novu misiju za početak sljedeće godine. A tu su još i Astrobotic, Draper, Astrolab, Blue Canyon Technologies i drugi.
Mjesec bez NASA-inog potpisa?
Dok pojedinačne tvrtke možda ne mogu konkurirati resursima velikih svemirskih agencija, konzorciji i partnerstva sve su ozbiljniji igrači. Isaacman, primjerice, nije izgradio raketu ni letjelicu, ali je financirao razvoj gotovo svih ostalih sustava: svemirskih odijela, komunikacijske opreme, čak i dijelova infrastrukture misije.
Čak i NASA u okviru programa Artemis planira da prvi povratak ljudi na Mjesec ne ostvari njezina raketa, već privatni sustav slijetanja, ili SpaceX-ov Starship, ili Blue Originov sustav. Obje tvrtke razvijaju vlastite module za spuštanje na lunarnu površinu, a NASA ih u tome izdašno financira.
Što ako Artemis ne uspije?
Postavlja se logično pitanje: treba li NASA uopće vlastitu raketu? Ako SpaceX i Blue Origin razvijaju superteške rakete i sustave za slijetanje, a sve to djelomično financira država, možda državna infrastruktura više nije presudna.
To možda i jest skriveni plan: čak i ako Artemis ne uspije, čak i ako SLS (Space Launch System) doživi fijasko, tehnologija već postoji. I možda neće biti NASA-in astronaut, nego civil s vizijom i kapitalom, tko će prvi ponovno zakoračiti na Mjesec.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
