Nova opažanja kvazara SMSS J052915.80-435152.0 (J0529) bilježe izbačaje plina brzinama do 10 000 km/s, pa se masa središnje crne rupe sada procjenjuje više od deset puta nižom nego ranije. Tim s ANU-a koristio je novu optičku opremu ESO-a u Čileu kako bi prikupio više svjetla izvora i detaljnije analizirao plin u okolini akrecijskog diska. Rad je objavljen kao predtisak na poslužitelju arXiv.
Novi instrumenti i izravna mjerenja dinamike plina
Kvazar J0529 otkrio je 2024. tim iz Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) pod vodstvom izvanrednog profesora Christiana Wolfa. Pomoću najnovitijih optičkih instrumenata Europskog južnog opservatorija (ESO) u Čileu istraživači su pojačali svjetlost objekta i preciznije analizirali spektroskopske značajke plina u okolini crne rupe. Unatoč ekstremnoj sjajnosti kvazara, nova analiza pokazuje masu crne rupe reda veličine jedne milijarde Sunaca, više od deset puta nižu od početnih procjena temeljenih na pretpostavkama o brzoj rotaciji i standardnim metodama “vaganja” preko širina linija. Kako navodi Christian Wolf: “Despite the quasar’s extreme luminosity, the black hole at its heart was found to have a mass equal to ‘only’ around one billion suns.” Podaci upućuju da sustav nije dominantno određen brzim spinom, nego snažnim izbacivanjem materijala potaknutim intenzivnim zračenjem. “Instead of rapidly rotating as previously presumed, this black hole is belching up the gas it’s feeding on… this is the brightest object in the universe we know of,” kaže Wolf. Objekt je udaljen više od 12 milijardi svjetlosnih godina, što inače otežava razlučivanje unutarnje strukture, no nova osjetljivost instrumenata omogućila je detaljnije mjerenje brzina i revidiranje mase.
Posljedice za modele rasta i podrijetla supermasivnih crnih rupa
Niža masa smanjuje potrebu za ekstremno velikim početnim “sjemenkama” i donekle ublažava zahtjeve na rane stope akrecije, iako opažena brzina rasta i dalje ostaje izazov za modele. Wolf ističe mogućnost da su supermasivne crne rupe u ranim epohama mogle proizaći iz kolapsa masivnih zvijezda, scenarij koji se donedavno smatrao teško izvedivim: “supermassive black holes may well originate from collapsing stars in the early stages of the universe.” Rad je dostupan na arXivu kao predtisak, a daljnja promatranja s poboljšanim razlučivanjem trebala bi potvrditi i proširiti ova “vaganja”.
Tehnološki napredak: interferometrija i buduća promatranja
Profesor Michael Ireland (ANU) surađuje s ESO-om na unaprjeđenju interferometrije, tehnike spajanja svjetlosti više teleskopa radi veće kutne razlučivosti. Cilj je primijeniti novu generaciju interferometrijskih rješenja na veći broj objekata i pritom dobiti preciznije mjere brzina, strukture i masa. Ireland naglašava i širi doseg tehnologije na druga područja astrofizike: “My research area is the birth of planets around young stars, which will be revolutionized by the new technology at ESO.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
