Sudbina Voyagera: Gdje će NASA-ina ikonska sonda biti za milijardu godina?

Za milijardu godina, NASA-ina sonda Voyager 1 bit će na suprotnoj strani diska Mliječne staze u odnosu na Sunce. U to vrijeme, Sunce će ispariti sve oceane na Zemlji, čineći je nenastanjivom. Zbog toga, NASA možda neće postojati kako bi proslavila ovo izvanredno postignuće u putovanju jedne od svojih najpoznatijih svemirskih letjelica.

Prošlog mjeseca, profesor Avi Loeb postavio je pitanje studentu na Harvardu, Shokhruzu Kakharovu: gdje će se sonda Voyager 1 nalaziti za milijardu godina? Korištenjem detaljnog modela raspodjele mase Mliječne staze, Shokhruz je uspio izračunati buduću orbitu Voyagera u odnosu na Sunce kroz milijarde godina.

Praktična primjena akademskog istraživanja

Ovo pitanje možda zvuči akademski i teoretski, ali profesor Avi Loeb ga je postavio iz praktičnog razloga. Većina zvijezda nastala je milijardama godina prije Sunca. Stoga, ako je tehnologija slična Voyagerovoj korištena na egzoplanetima prije više od milijardu godina, odgovarajuće svemirske sonde mogle su već stići do Sunčevog sustava iz bilo kojeg dijela diska Mliječne staze. Te međuzvjezdane objekte možemo promatrati teleskopima dok prolaze blizu Zemlje.

Kako piše Loeb, kombinacija zemaljskog teleskopa i Svemirskog teleskopa James Webb, udaljenog preko milijun kilometara, omogućuje je precizno praćenje putanja tih objekata i otkrivanje bilo kakvog ne-gravitacijskog ubrzanja koje mogu pokazivati. Također je vrlo osjetljiv na detekciju plinova koji prate objekte, bilo kao rezultat isparavanja kometnih leda ili ispušnih plinova iz svemirskog motora. Čak i bez okolnog plina, Webb može mjeriti površinsku temperaturu i veličinu objekata na temelju infracrvenog zračenja koje emitiraju. To bi omogućilo određivanje njihove refleksije sunčeve svjetlosti unutar udaljenosti Zemlja-Sunce, pod uvjetom da su mnogo veći od Voyagera.

Istraživanje međuzvjezdanih meteora

Na veličini Voyagera, nema dovoljno reflektirane sunčeve svjetlosti da bi naši teleskopi mogli otkriti ove objekte osim ako ne dođu vrlo blizu Zemlje. Još bolje, ako bi se sudarili sa Zemljom, prepoznali bismo ih kao međuzvjezdane meteore zbog njihove neobične materijalne snage i sastava. Loebova sljedeća ekspedicija istražit će mjesto pada međuzvjezdanog meteora, IM1, koji se sudario sa Zemljom 8. siječnja 2014. i pokazao neobičnu materijalnu snagu i sastav. Cilj je pronaći velike dijelove tog objekta i utvrditi njegovo podrijetlo.

Profesor Avi Loeb i njegov student Shokhruz izračunali su galaktičke orbite svih pet sondi koje je NASA dosad lansirala u međuzvjezdani prostor, uključujući Voyager 1, Voyager 2, Pioneer 10, Pioneer 11 i New Horizons. Također su izračunali prošle putanje dvaju međuzvjezdanih meteora, IM1 i IM2, kao i međuzvjezdanog objekta ‘Oumuamua i međuzvjezdane komete Borisov.

Identifikacija međuzvjezdanih objekata

Pitanje je li neki od međuzvjezdanih objekata otkrivenih blizu Zemlje umjetnog podrijetla bit će lakše odgovoriti kako budemo otkrivali više takvih objekata. Najperspektivniji način za povećanje trenutnog broja međuzvjezdanih objekata je putem Opservatorija Rubin u Čileu. Taj opservatorij će u roku od godinu dana pregledavati južno nebo svakih četiri dana koristeći kameru od 3,2 milijarde piksela, koja je nedavno stigla.

Zahvaljujući svojoj neviđenoj osjetljivosti, Opservatorij Rubin mogao bi pronaći međuzvjezdani objekt svakih nekoliko mjeseci. Profesor Avi Loeb i njegov postdoktorand Richard Cloete razvijaju softver potreban za analizu Rubinovih podataka. Prateći orbite međuzvjezdanih objekata i promatrajući ih drugim teleskopima, nadaju se identificirati njihovo vjerojatno podrijetlo i shvatiti prirodu okruženja koje ih je stvorilo

Mogući nestanak izvanzemaljskih civilizacija

Iz istih razloga zbog kojih ljudi možda neće biti prisutni na Zemlji kad Voyager stigne na suprotnu stranu Mliječne staze, ni pošiljatelji međuzvjezdanih sondi možda neće biti prisutni na svojim egzoplanetima kada primimo te sonde blizu Zemlje. Evolucija njihovih starijih zvijezda mogla bi ih već odavno izbrisati.

Čak i ako su ti tehnološki objekti prestali funkcionirati davno, njihovo postojanje implicira da su nekada postojali drugi inteligentni stanovnici Mliječne staze. Njihovo smeće je naše blago. Proučavanje onoga što su ostavili iza sebe jednako je proučavanju drevnih civilizacija na Zemlji koje više ne postoje, temeljenom na relikvijama koje nalazimo na arheološkim nalazištima.

Budućnost čovječanstva

Na nedavnom javnom nastupu, profesor Avi Loeb je upitan kako vidi budućnost čovječanstva. Objasnio je da ljudi arogantno vjeruju da su važni akteri na kozmičkoj pozornici. Ali istina je da je čak i na zemaljskoj pozornici život preživio velike katastrofe dugo prije nego što su se ljudi pojavili, uključujući globalno zatopljenje prije 252 milijuna godina koje je izbrisalo 96% svih morskih vrsta.

To daje nadu da će, u velikoj shemi stvari, život na Zemlji također preživjeti okolišne katastrofe koje su izazvali ljudi. Drugi način da se to kaže je da su mikrobi otporniji od ljudi. U milijardu godina, ljudsko postojanje moglo bi biti sporedna napomena u kozmičkom priručniku. Da bismo dobili uravnoteženiju perspektivu, moramo tražiti druge aktere na kozmičkoj pozornici i učiti od njih. A ako nijedan od njih nije preživio, možemo proučavati njihovu povijest na temelju artefakata koje su ostavili iza sebe.

Kako objašnjava Loeb, nismo u poziciji tvrditi da imamo glavnu ulogu u kozmičkoj povijesti. Ali dobra vijest je da možemo shvatiti što se dogodilo na kozmičkoj pozornici i uživati u činjenici da će naš vlastiti Voyager stići na drugu stranu Mliječne staze u odnosu na Sunce za milijardu godina. Nije li ovo postignuće zadivljujuće?

Da, mi smo kratkotrajna, metrička bića s velikim fizičkim ograničenjima, ali smo toliko ambiciozni i neustrašivi da možemo poslati našu poruku u boci na drugu stranu Mliječne staze, 50 tisuća svjetlosnih godina daleko, unutar milijarde godina.