Čovječanstvo je prvi put narušilo prašinu na Mjesecu 13. rujna 1959. godine, kada je sovjetska bespilotna svemirska letjelica Luna 2 sletjela na njegovu površinu. Od tada do danas, više od stotinu svemirskih letjelica – i one s posadom i one bez nje – dotaknule su površinu Mjeseca, neke slijećući, a neke se sudarajući. Najznačajnije među njima bile su NASA-ine letjelice Apollo Lunar Module, koje su ljudsku posadu prevezle na Mjesec, izazvavši time opću fascinaciju čovječanstva.
U nadolazećim godinama, planirane misije i projekti radikalno će promijeniti izgled Mjeseca. Prema mišljenju antropologa i geologa sa Sveučilišta u Kansasu, došlo je vrijeme da se prizna dominantna uloga čovjeka u oblikovanju okoliša Mjeseca, proglašavanjem nove geološke epohe: Lunarnog Antropocena.
U članku objavljenom u časopisu Nature Geoscience, argumentiraju da je početak ove nove epohe možda započeo još 1959. godine, s misijom Lune 2.
“Ova ideja usporediva je s raspravama o Antropocenu na Zemlji, gdje istražujemo koliki je utjecaj čovjeka na naš planet,” izjavio je vodeći autor istraživanja, Justin Holcomb, postdoktorski istraživač u Kansas Geological Survey na Sveučilištu u Kansasu. “Postoji suglasnost da je na Zemlji Antropocen započeo u nekoj točki prošlosti, bilo prije stotina tisuća godina ili pedesetih godina prošlog stoljeća. Slično tome, na Mjesecu smatramo da je Lunarni Antropocen već počeo, ali želimo izbjeći ogromna oštećenja ili odgodu njegovog priznanja sve do trenutka kada bismo mogli izmjeriti značajan utjecaj ljudskih aktivnosti, što bi već bilo prekasno.”
Holcomb je radio na ovom istraživanju zajedno s kolegama Rolfeom Mandelom, profesorom antropologije, i Karlom Wegmannom, docentom geoloških znanosti na Sveučilištu Sjeverne Karoline. Holcomb ističe da koncept Lunarnog Antropocena može pomoći u razbijanju mita o Mjesecu kao nepromjenjivom okolišu, koji je tek minimalno pogođen ljudskim djelovanjem.
Kako mijenjamo površinu Mjeseca
“Kulturni procesi počinju nadmašivati prirodne geološke procese na Mjesecu,” objašnjava Holcomb. “Ti procesi uključuju kretanje regolita – lunarnog tla. Uobičajeno, to su procesi poput udara meteoroida i događaji masovnog kretanja, među ostalim.” “No, uzimajući u obzir utjecaj rovera, slijetanja i ljudskih aktivnosti, dolazi do značajnog narušavanja regolita. U sklopu nove svemirske utrke, lunarni pejzaž bit će drastično izmijenjen u sljedećih 50 godina. Bit će prisutne brojne države, što donosi mnoštvo izazova.”
“Cilj nam je razbiti mit o nepromjenjivosti Mjeseca i istaknuti važnost našeg utjecaja, kako prošlog, tako i sadašnjeg i budućeg. Želimo pokrenuti raspravu o našem utjecaju na lunarnu površinu prije nego što bude prekasno.”
Iako su mnogi ljubitelji prirode upoznati s načelom “Ne ostavljaj trag“, čini se da takvo načelo ne postoji na Mjesecu. Autori navode da otpad s ljudskih misija na Mjesec uključuje “odbacivane i napuštene komponente svemirskih letjelica, vrećice s ljudskim izmetom, znanstvenu opremu i razne druge predmete (kao što su zastave, golf loptice, fotografije, vjerski tekstovi).”
“Unatoč tome što Mjesec nema atmosferu ili magnetosferu, ima osjetljivu egzosferu koja se sastoji od prašine i plina, kao i led u trajno zasjenjenim područjima, oba osjetljiva na širenje ispušnih plinova,” ističu autori. “Buduće misije moraju uzeti u obzir smanjenje štetnih učinaka na lunarno okruženje.”
Dok Holcomb i njegovi kolege žele upotrijebiti Lunarni Antropocen kako bi istaknuli potencijalno negativan utjecaj čovječanstva na lunarno okruženje, također se nadaju skrenuti pažnju na ranjivost lunarnih mjesta s povijesnom i antropološkom vrijednošću, koja trenutno nemaju nikakvu pravnu ili političku zaštitu od narušavanja.
“Jedna od ponavljajućih tema našeg rada je važnost lunarnog materijala i otisaka na Mjesecu kao dragocjenih resursa, usporedivih s arheološkim zapisima koje smo posvećeni očuvanju,” izjavio je Holcomb. “Koncept Lunarnog Antropocena ima za cilj podizanje svijesti i poticanje promišljanja o našem utjecaju na lunarnu površinu, kao i o očuvanju povijesnih artefakata.”
Istraživač Sveučilišta u Kansasu smatra da bi se polje “svemirske baštine” trebalo usmjeriti na očuvanje ili katalogiziranje predmeta poput rovera, zastava, golf loptica i otisaka na lunarnoj površini.
“Kao arheolozi, otiske na Mjesecu smatramo nastavkom čovjekova putovanja iz Afrike, ključnim trenutkom u povijesti naše vrste,” objašnjava Holcomb. “Ovi otisci su neodvojivi dio cjelokupne naracije o evoluciji. U tom kontekstu nastojimo privući interes ne samo planetarnih znanstvenika, već i arheologa i antropologa koji inače možda ne bi sudjelovali u raspravama o planetarnoj znanosti.”
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
