Kad je svemirski teleskop James Webb prošle godine otkrio moguće biopotpise u atmosferi egzoplaneta K2-18 b, vijest je potaknula snažnu raspravu među znanstvenicima. Riječ je o planetu tipa sub-neptun, udaljenom 124 svjetlosne godine, čija bi atmosfera mogla sadržavati metan, ugljikov dioksid i dimetil-sulfid, plin koji na Zemlji proizvode fitoplanktoni. No prije nego što se donesu zaključci o životu, potrebno je razumjeti može li atmosfera tog planeta uopće opstati u blizini svoje zvijezde domaćina.
Zvjezdana “tišina” kao znanstveni trag
Kako bi to provjerili, istraživači su se obratili radio teleskopu Karl G. Jansky Very Large Array u Novom Meksiku. Tijekom dvanaest tjedana promatrali su zvijezdu K2-18 u rasponu od dva do deset gigaherca, tražeći tragove radio zračenja koji bi ukazivali na magnetsku aktivnost. Rezultat je bio iznenađujuće jasan: nisu otkrili ništa. Ni stalno zračenje iz korone, ni kratkotrajne impulse povezane s erupcijama.
Ta tišina ima veliko značenje. Radio zračenje otkriva magnetsko okruženje zvijezde i njezinih planeta. Aktivne zvijezde bombardiraju planete zračenjem i česticama, a takvi zvjezdani vjetrovi mogu kroz milijune godina ogoliti atmosferu. K2-18, čini se, ne pokazuje takvu aktivnost. Riječ je o neuobičajeno mirnoj zvijezdi, što je dobra vijest za atmosferu planeta koji se nalazi u bliskoj orbiti.
Mirno zvjezdano okruženje čuva atmosferu
Opažanja su u skladu s ranijim podacima u rendgenskom području koji su pokazali da je K2-18 iznimno slab izvor zračenja. Takva niska razina aktivnosti znači da planet K2-18 b vjerojatno trpi minimalno atmosfersko erodiranje uzrokovano ultraljubičastim zračenjem. Prijašnji modeli procjenjuju da bi tijekom čitavog životnog vijeka planet izgubio tek oko tri posto svoje mase, što je zanemarivo u usporedbi s planetima koji kruže oko aktivnijih crvenih patuljaka.
Znanstvenici su osim stalnog zračenja tražili i kratke impulse koji bi mogli ukazivati na erupcije ili polarne svjetlosti povezane s magnetskim poljem planeta, no ni njih nisu zabilježili. Time su postavili vrlo stroge gornje granice na ukupni radijski izlaz sustava. Ako K2-18 doista proizvodi erupcije, one su rijetke i slabe u odnosu na tipične zvijezde tipa M.
Planet u sustavu koji mirno čeka istraživanje života
Postoji, međutim, jedno ograničenje ovih rezultata. Promatranja su trajala po deset minuta u nekoliko navrata tijekom tri mjeseca, što znači da su obuhvatila tek male dijelove planetarne orbite koja traje trideset tri dana. Dugotrajnije praćenje moglo bi otkriti prolazne izboje aktivnosti koje su sada promakle. Ipak, spoj radio, rendgenskih i atmosferskih podataka daje konzistentnu sliku: sustav K2-18 iznimno je miran i stabilan.
Takvo mirno okruženje idealno je za očuvanje planetarne atmosfere i za precizna spektroskopska mjerenja, upravo ona koja su omogućila otkriće mogućih tragova biološke aktivnosti. Još je prerano govoriti o životu na K2-18 b, ali barem znamo da planet kruži oko zvijezde dovoljno blage naravi da mu nije uništila atmosferu prije nego što smo je uspjeli proučiti
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
