Jeste li se ikada zatekli u nepoznatoj prostoriji i osjetili neobičan osjećaj da ste već bili tamo? Ili ste čuli nekoga kako govori i pomislili: “Ovo sam već čuo,” iako znate da to nije moguće? Fenomen poznat kao déjà vu intrigira i zbunjuje ljude već stoljećima. I dok ostaje zagonetan, znanstvenici postupno otkrivaju njegove dublje veze s nevjerojatnim sposobnostima mozga u obradi sjećanja i stvarnosti.
Što je déjà vu?
Kako objašnjava PopSci, pojam déjà vu potječe iz francuskog jezika i znači “već viđeno.” Opisuje tajanstven osjećaj da ponavljate trenutak koji je zapravo potpuno nov. Radi se o kratkotrajnom iskustvu koje povezuje ono što osjećamo i ono što znamo. Prema dr. Akiri O’Connoru, psihologu i predavaču na Sveučilištu St. Andrews, ovaj fenomen pruža jedinstven uvid u složene procese ljudske svijesti.
Razumijevanje déjà vua temelji se na načinu na koji mozak obrađuje osjećaj poznatosti. Određeni dijelovi mozga, posebno oni odgovorni za prepoznavanje uzoraka i prizivanje sjećanja, povremeno šalju netočne signale. Ova “greška” stvara kratkotrajni sukob između onoga što trenutno doživljavate i osjećaja da ste to već iskusili.
Dr. O’Connor objašnjava kako je ova “pogreška” zapravo znak zdravog funkcioniranja mozga. Frontalni režnjevi, odgovorni za kritičko razmišljanje i provjeru činjenica, otkrivaju grešku i osiguravaju da ne djelujete na temelju lažnog sjećanja. “Déjà vu je proces kojim mozak ispravlja pogrešku i osigurava da se ne ponašate kao da se sjećate nečega,” ističe dr. O’Connor.
Zanimljivo, déjà vu je češći kod ljudi čiji mozak najbolje funkcionira. Kod osoba s neurološkim bolestima, poput demencije, frontalni režnjevi često imaju poteškoća u razlikovanju stvarnih i lažnih sjećanja. To može uzrokovati učestale osjećaje poznatosti, što remeti svakodnevni život i otežava prepoznavanje simptoma bolesti. Ova pojava dodatno naglašava važnost razumijevanja mehanizama déjà vua u proučavanju zdravlja mozga.
Déjà vu i proces prisjećanja
Jedna od vodećih teorija povezuje déjà vu s načinom na koji mozak organizira i poziva sjećanja. Primjerice, ulazak u prostoriju može nenamjerno pokrenuti proces prisjećanja, no bez stvarnog sadržaja koji bi se mogao usporediti s trenutkom. Ovo stvara osjećaj poznatosti bez stvarne uspomene.
Jedno istraživanje koristilo je virtualnu stvarnost kako bi proučilo ovu pojavu. Sudionici su istraživali svakodnevne scene, poput vrtova i kuglana, a potom su im prikazani novi prostori koji su prostorno podsjećali na prethodne. Te sličnosti često su izazivale osjećaj déjà vua, potvrđujući da greške u memoriji mogu uzrokovati taj neobičan osjećaj poznatosti.
Iako se déjà vu može činiti čudnim, on odražava prirodnu težnju mozga da razumije svijet oko sebe. “Govori nam da smo strojevi za prepoznavanje uzoraka,” kaže dr. O’Connor.
Déjà vu možda nema izravnu svrhu, ali se može smatrati nuspojavom stalnih napora mozga da uskladi percepciju, sjećanja i stvarnost. Ovaj fascinantan fenomen pruža dubok uvid u složenost ljudske svijesti i podsjeća nas na nevjerojatne sposobnosti našeg uma.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
