NASA-ina solarna sonda Parker približila se Suncu više nego ijedan instrument prije nje, zabilježivši iznimno detaljne snimke Sunčeve atmosfere koje otkrivaju ključne procese iza svemirskog vremena – prirodnog fenomena koji ima izravan utjecaj na Zemlju.
Najdetaljniji pogled unutar korone
Tijekom rekordnog preleta krajem prosinca 2024., sonda Parker proletjela je na samo 6,1 milijun kilometara od Sunčeve površine, snimivši niz fotografija unutar korone – vrele, vanjske atmosfere Sunca. Snimke su nastale pomoću instrumenta WISPR (Wide-Field Imager for Solar Probe), a prikazuju kako Sunčev vjetar izlazi iz korone i oblikuje uvjete u cijelom Sunčevom sustavu.
“Ovdje prvi put izravno promatramo gdje počinje svemirsko vrijeme koje utječe na Zemlju,” izjavila je dr. Nicky Fox iz NASA-e. “Ti podaci pomoći će nam poboljšati prognoze i zaštititi astronaute, satelite i tehnologiju o kojoj svakodnevno ovisimo.”
Sudari koronalnih izbačaja mase i struktura magnetskog polja
Snimke u visokoj razlučivosti otkrile su i sudare više koronalnih izbačaja mase (CME) – snažnih eksplozija čestica koje mogu izazvati geomagnetske oluje na Zemlji. Ovi događaji, prvi put zabilježeni tako blizu izvoru, pružaju dragocjen uvid u ponašanje CME-ova dok putuju kroz svemir.
“Na snimkama vidimo kako se CME-ovi doslovno slažu jedan preko drugoga,” rekao je dr. Angelos Vourlidas iz APL-a Sveučilišta Johns Hopkins. “Pokušavamo shvatiti kako se stapaju i kako to utječe na njihovu snagu i smjer.”
Snimke su također prikazale heliosferski strujni sloj – granicu u Sunčevom magnetskom polju gdje se smjer mijenja sa sjevera na jug. Ovo područje ima ključnu ulogu u oblikovanju dinamike Sunčeva vjetra koji neprekidno struji kroz Sunčev sustav.
Rješenje dugotrajne zagonetke Sunčeva vjetra
Još od 1958., kada je heliobiolog Eugene Parker prvi predložio postojanje Sunčeva vjetra, znanstvenici pokušavaju razumjeti njegov izvor i strukturu. Prije lansiranja solarne sonde Parker 2018., sve dosadašnje misije mjerile su Sunčev vjetar s velike udaljenosti. Sonda Parker sada pruža podatke iz same unutrašnjosti Sunčeve atmosfere.
U ranijim prolascima sonda je otkrila tzv. switchbacks – nagle promjene smjera magnetskog polja, koje su mnogo češće nego što se pretpostavljalo. Te strukture povezuju se s brzim Sunčevim vjetrom i potječu iz otvorenih magnetskih struktura na površini Sunca. Time je riješen dio zagonetke star više od 50 godina.
Spori Sunčev vjetar, gušći i dvostruko sporiji od brzog, i dalje ostaje jedno od ključnih otvorenih pitanja heliosfizike. Sonda Parker potvrdila je da postoje dvije različite vrste tog vjetra: jedan pripada Alfvénovu tipu, s izraženim oscilacijama magnetskog polja, dok drugi takve promjene ne pokazuje. Smatra se da Alfvénov tip potječe iz koronalnih rupa – hladnijih i tamnijih regija u koroni – dok se drugi vjerojatno oslobađa iz struktura poznatih kao helmet streamers, velikih magnetskih lukova iznad aktivnih područja na Suncu.
“Još uvijek pokušavamo otkriti kako Sunčev vjetar uopće uspijeva pobjeći gravitaciji Sunca,” rekao je dr. Nour Rawafi, glavni znanstvenik misije. “Posebno nas zanima spori Sunčev vjetar, čije podrijetlo i razvoj sada po prvi put možemo promatrati izbliza.”
Solarna sonda Parker trenutačno orbitira na rekordnoj udaljenosti od samo 6,1 milijun kilometara od Sunca. Sljedeći prolazak kroz koronu zakazan je za 15. rujna 2025., kada će sonda ponovno prikupljati podatke koji bi mogli pomoći u konačnom razotkrivanju porijekla sporog Sunčeva vjetra.
“Još nemamo konačan zaključak, ali nikad nismo bili bliže,” rekao je dr. Adam Szabo iz NASA-inog centra Goddard.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
