U posljednje vrijeme, znanstvenici otkrivaju nevjerojatne tajne ispod ledenih površina nekih mjeseca našeg Sunčeva sustava. Mjeseci poput Europe koja kruži oko Jupitera te Encelad oko Saturna skrivaju golema podzemna mora. Sada se čini da bi se ovom popisu mogao pridružiti i još jedan udaljeni mjesec: Miranda, najmanji od pet Uranovih mjeseca, možda skriva golemi ocean ispod svoje ledene površine.
Iako promjera svega 470 kilometara, Miranda se ističe svojim složenim i neobičnim reljefom. Najpoznatija je po najvišoj litici u Sunčevu sustavu, Verona Rupes, koja se strmo spušta 20 kilometara – visinom koja nadmašuje najviše litice na Zemlji. Upravo je ovaj jedinstveni krajolik potaknuo znanstvenike na pretpostavku da Miranda možda skriva ocean ispod svoje ledene površine.
Iako je rijetkost da tako mali mjesec zadrži tekući ocean, istraživači su pomoću naprednih računalnih modela simulirali unutarnju strukturu Mirande. Prema njihovim modelima, ocean star između 100 i 500 milijuna godina najvjerojatnije je objašnjenje za njezin neobični reljef.
Dokazi iz računalnih modela otkrivaju skriveni ocean
Tom Nordheim, koautor studije iz Laboratorija primijenjene fizike Sveučilišta Johns Hopkins, objašnjava značaj ovog otkrića: “Otkrivanje dokaza o oceanu unutar tako malog tijela poput Mirande predstavlja nevjerojatno iznenađenje. To pridonosi spoznaji da bi neki od Uranovih mjeseca mogli biti izuzetno zanimljivi – možda postoji čak i više oceanskog svijeta u orbiti jednog od najudaljenijih planeta Sunčeva sustava, što je uzbudljivo i fascinantno.”
Studija sugerira da se ocean Mirande, za koji se procjenjuje da je dubok najmanje 100 kilometara, nalazi ispod kore debljine svega 30 kilometara. Kod mjeseca veličine Mirande, takav ocean mogao bi zauzimati gotovo polovinu unutarnjeg volumena, otvarajući mogućnost da, poput Europe i Encelada, Miranda također može imati uvjete pogodne za mikrobni život—ako su okolnosti odgovarajuće.
Kako bi mogao nastati takav ocean?
Znanstvenici pretpostavljaju da je ocean na Mirandi možda rezultat gravitacijskih interakcija s obližnjim mjesecima, u procesu poznatom kao gravitacijska rezonancija. Ove gravitacijske sile mogle su proizvesti dovoljno topline da se unutrašnjost Mirande djelomično otopi, stvarajući tekući sloj. Zanimljivo je da ocean možda još uvijek postoji u tekućem stanju zahvaljujući stalnim plimnim silama, unatoč udaljenosti Mirande od Sunca i njenim surovim uvjetima.
Jedan od intrigantnih dokaza za postojanje oceana na Mirandi je izostanak pukotina na njezinoj površini. Obično, kada se voda smrzava, ona se širi i stvara pukotine—znak koji zasad nije primijećen na Mirandi. Ova odsutnost pukotina može ukazivati na to da ocean ispod površine Mirande još uvijek postoji u tekućem stanju, pružajući možda jedinstveno okruženje u jednoj od najudaljenijih regija Sunčeva sustava.
Mogući ocean na Mirandi postavlja nova pitanja o Uranovim mjesecima i sugerira da bi oko tog udaljenog planeta moglo postojati više svjetova s podzemnim oceanima. Ako se ova teorija potvrdi, Miranda bi se mogla pridružiti rastućem popisu mjeseca sa skrivenim oceanima, ukazujući na mogućnost da oceanske sredine nisu toliko rijetke u Sunčevu sustavu kao što se dosad mislilo.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.