Mjesec se ponovno vratio u središte pozornosti, ali ne samo zato što je Artemis II prvi put nakon više od pola stoljeća poslao ljude na put oko njega. U istom trenutku Europa je ponudila i neobičan pogled na Zemljin prirodni satelit: Copernicus Sentinel-2, satelit namijenjen promatranju Zemlje, snimio je Mjesec nakon što je namjerno zakrenut u stranu. Taj prizor nije nastao radi spektakla, nego radi preciznosti, jer upravo takve provjere drže podatke misije pouzdanima tijekom cijelog njezina rada.
Zašto satelit gleda u Mjesec
Za Sentinel-2 ovakva snimka nije izlet u astronomiju, nego dio redovite kalibracije. Satelit se povremeno okrene tako da umjesto Zemlje promatra Mjesec, a razlog je jednostavan: sjaj Mjesečeve svjetlosti dovoljno je stabilan da se na njemu mogu otkriti i ispraviti čak i vrlo male promjene u radu instrumenta. Upravo zato ESA ovakve snimke smatra važnima za točnost podataka na kojima se oslanjaju brojni svakodnevni i znanstveni zadaci misije.
Snimka pritom nije zanimljiva samo inženjerima. Uz razlučivost od oko pet kilometara, na njoj se jasno raspoznaju neki od najpoznatijih mjesečevih orijentira, među njima krateri Tycho, Copernicus i Kepler te Mjesečeva mora Kiša, Vedrine i Tišine. Tycho se posebno ističe kao veliki, svijetli udarni krater u gornjem desnom dijelu prikaza. Upravo je u Moru Tišine 1969. sletio Apollo 11, dok je posljednja ljudska posada koja je stigla na Mjesec, ona misije Apollo 17, sletjela u dolinu Taurus-Littrow između Mora Vedrine i Mora Tišine.
Europa u srcu misije
Dok Sentinel-2 Mjesec koristi kao preciznu referentnu točku, Artemis II leti prema njemu.
NASA-ina raketa Space Launch System poletjela je 2. travnja u 00:35 po srednjoeuropskom vremenu iz svemirskog centra Kennedy na Floridi, s četvero astronauta u kapsuli Orion. Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i Jeremy Hansen nalaze se na desetodnevnoj misiji obilaska Mjeseca, a putanja će ih dovesti na svega nekoliko tisuća kilometara od površine, uz pogled na neka područja koja ljudske oči dosad nisu vidjele. To je ujedno i prvo takvo putovanje od Apolla 17 iz 1972. godine.
Europski doprinos toj misiji nije sporedan. Orion tijekom leta pogoni i održava na životu ESA-in European Service Module, koji posadi osigurava električnu energiju, zrak, vodu, kontrolu temperature i potisak za ključne manevre na putu prema Mjesecu i natrag. Četiri solarna krila, svako dugo sedam metara, opskrbljuju letjelicu energijom, dok sustav motora usmjerava kapsulu kroz duboki svemir. U trenutku kada se ljudi nakon više od 50 godina vraćaju na put oko Mjeseca, Europa istodobno pokazuje dvije svoje ključne uloge: jednu u preciznom promatranju iz orbite oko Zemlje i drugu u samom srcu povratka čovjeka prema Mjesecu.
