kozmos.hr
Astronomija

Saturnov mjesec Mimas krije tajni ocean

Saturnov mjesec Mimas krije tajni ocean
objavljeno

Najnovija istraživanja orbite Saturnovog prirodnog satelita Mimasa otkrila su zapanjujuću tajnu zakopanu ispod njegove ledena kore. Mimas, čija površina s kraterima izaziva usporedbe sa Zvijezdom Smrti iz “Ratova zvijezda”, mogao bi kriti tekući ocean na dubinama između 20 i 30 kilometara ispod svoje ledene površine. Ova analiza, koju vodi astronom Valery Lainey iz Pariškog opservatorija, predstavlja ključan doprinos seriji otkrića koja ukazuju na postojanje tekućih oceana unutar manjih nebeskih tijela našeg Sunčevog sustava.

Ovim bi se Mimas mogao pridodati rastućem popisu mjeseci u Sunčevom sustavu za koje se pretpostavlja da sadrže tekuće oceane, uključujući prirodne satelite kao Encelad, te jovijanske mjesece Europu, Kalisto i Ganymed, kao i određene mjeseca Urana. Ipak, Mimas izdvaja svoje specifične osobine, što njegov ocean čini jedinstvenim u Sunčevom sustavu.

Napretkom u kozmičkim istraživanjima postalo je evidentno da Sunčev sustav skriva više vode nego što se prvotno mislilo. Ispod ledenih površina mnogih mjeseci kriju se oceani, iako Mimas dugo nije bio uključen u tu kategoriju. Tradicionalno se smatralo da pukotine na površini, kakve se mogu vidjeti na Enceladi i Europi, služe kao indicije prisutnosti skrivenih oceana. S obzirom na to da Mimas ne pokazuje pukotine, već je prekriven kraterima, pretpostavljalo se da je u potpunosti sastavljen od čvrstog leda sve do svoje stjenovite jezgre.

Kretanje Mimasa

Međutim, specifično kretanje Mimasa dok orbitira oko Saturna upućuje na to da se nešto neočekivano odvija ispod površine ‘Zvijezde smrti’. Ranija istraživanja nudila su dvije teorije: izduženu stjenovitu jezgru ili globalni ocean. No, najnovija studija koju predvodi Lainey snažno odbacuje mogućnost postojanja stjenovite jezgre. Detaljnom analizom podataka prikupljenih tijekom misije Cassini, koja je istraživala Saturn između 2004. i 2017., te simulacijama kretanja Mimasa, znanstvenici su došli do zaključka da bi, da bi se podaci mogli reproducirati uz pretpostavku stjenovite jezgre, Mimas morao imati izrazito izduženu jezgru, što je u suprotnosti s drugim promatračkim dokazima i teorijama formiranja tijela u Sunčevom sustavu.

Stoga preostaje teorija o globalnom oceanu, što se čini znatno vjerojatnijim u svjetlu postojećih saznanja o Sunčevom sustavu. Ono što ovu teoriju čini posebno fascinantnom jest činjenica da ocean izgleda izuzetno mlad. Karakteristike kretanja Mimasa i odsutnost vidljivih tragova oceana na njegovoj površini upućuju na zaključak da je ocean nastao unutar posljednjih 25 milijuna godina, te da je dubina leda iznad oceana smanjena na manje od 30 kilometara tek prije 2 do 3 milijuna godina.

Zašto se ocean pojavio?

Pitanje koje se postavlja jest zašto se ocean pojavio relativno skoro, s obzirom na starost Sunčevog sustava od približno 4,5 milijardi godina. Za njegovo nastajanje potrebno je unutarnje grijanje, koje je kod drugih mjeseci obično rezultat promjenjive gravitacijske interakcije s drugim tijelima. Većinu svoje povijesti, orbita Mimasa oko Saturna bila je kružna ili gotovo kružna, što implicira stabilnu gravitacijsku interakciju.

Međutim, promjena orbite Mimasa u više ovalni oblik prije otprilike 50 milijuna godina, potaknuta interakcijom s drugim Saturnovim mjesecima poput Dione i Titana, mogla bi biti uzrok promjeni jačine gravitacijske interakcije između Saturna i Mimasa, generirajući unutarnje napetosti koje dovode do grijanja. Ovo otkriće pokazuje kako pretpostavke o izgledu oceanskog svijeta mogu biti zavaravajuće; drugim riječima, izgled vanjske kore mjeseca ne mora nužno odražavati njegovu unutarnju strukturu.

Budući da je ocean Mimasa relativno nov, pruža jedinstvenu priliku za proučavanje procesa nastanka, rasta i evolucije globalnih oceana. „Mimas nudi jedinstvenu priliku za istraživanje diferencijacije uzrokovane topljenjem i opsežne alteracije vode vođene interakcijama između vode i stijena,” navode Lainey i njegov tim. „Stoga Mimas može pružiti uvid u raniju evoluciju Encelada i drugih sada tihih ledenih svjetova, uključujući mjeseca Urana i objekte Kuiperova pojasa. Poznato je da je mineralna alteracija u ledenim svjetovima geološki brza, obično se odvija u razdoblju od milijuna do desetaka milijuna godina. Mimas bi mogao biti jedno od rijetkih mjesta gdje se to događa upravo sada.

Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.

CroCube