Nekoliko drugih ugroženih programa sada možda ima veće šanse za nastavak financiranja, no ovaj potez na neodređeno vrijeme odgađa našu najbolju priliku za pronalazak života izvan Zemlje.
Zastupnici u Kongresu koji su podržavali misiju povratka uzoraka s Marsa (Mars Sample Return, MSR) popustili su pod pritiskom Trumpove administracije i obustavili središnji projekt NASA-inih planova istraživanja u sljedećem desetljeću. Iako kompromisni prijedlog zakona objavljen ovog tjedna službeno pokriva samo rashode za ovu godinu, malo tko vjeruje da će misija biti obnovljena u sljedećih nekoliko godina. Bilo je dovoljno znakova da je to vjerojatan ishod, a planiranje za slučaj nepredviđenih okolnosti sigurno je u tijeku, no alternative projektu zasad ostaju neizvjesne.
Unatoč poboljšanoj sofisticiranosti instrumenata koji su poslani na Mars od vremena kada su letjelice Viking Landers 1970-ih provodile eksperimente s marsovskim tlom, mnogi eksperimenti zahtijevaju opremu čije bi slanje na udaljenost od 90 milijuna kilometara bilo neprihvatljivo skupo, a kamoli sigurno slijetanje. Ako doista želimo znati što marsovske stijene sadrže, posebno moguće znakove biološke aktivnosti, moramo ih donijeti na Zemlju na proučavanje.
Prepoznavanje te potrebe dovelo je do toga da je misija povratka uzoraka s Marsa 2011. godine proglašena najvišim prioritetom NASA-e u planetarnoj znanosti. Prvi dio misije već se dogodio i bio je veliki uspjeh. Rover Perseverance prikupio je uzorke najzanimljivijih stijena i prašine s kojima se susreo te ih pohranio u 33 epruvete. Međutim, procijenjeni troškovi za plan misije koji uključuje slijetanje na Mars, preuzimanje spremnika i povratak u orbitu radi susreta s Earth Return Orbiter, koji bi uzorke donio natrag na Zemlju, eksplozivno su porasli.
Tijekom 2024. godine NASA je priznala da je izvorni dizajn za prikupljanje spremnika neprihvatljiv po cijeni od 11 milijardi dolara te je objavila poziv za prijedloge jeftinijeg načina provedbe. Prilagođena verzija imala je novu procjenu od 7 milijardi dolara, no suočila se sa skepticizmom oko realnosti cijene i izazovom uklapanja u NASA-in proračun u trenutku kada su i drugi projekti prekoračivali troškove.
Prijedlozi alternativa i budućnost misije
Podneseni su prijedlozi za koje njihovi autori tvrde da bi bili znatno jeftiniji. Primjerice, dr. Robert Zubrin, koji je 1998. godine osnovao Mars Society radi promicanja istraživanja Crvenog planeta, zagovara dizajn za koji tvrdi da bi donio uzorke za djelić cijene NASA-inog plana. Prema Zubrinovim riječima, upravo želja za suradnjom s drugim svemirskim agencijama vezala je NASA-u uz skupe opcije, no njegov prijedlog nije dobio značajniju podršku.
Zagovornici alternativnih misija preuzimanja uzoraka vjerojatno će nastaviti s prijedlozima. Ako ne uspiju uvjeriti administratore NASA-e ili Kongres da su njihove procjene troškova realne, uvijek mogu pokušati zainteresirati privatne sponzore. Dosad, međutim, unatoč milijarderima koji ističu Mars kao prioritet, nitko nije pokazao ozbiljan interes za financiranje preuzimanja uzoraka iz vlastitih sredstava.
MSR je dovoljno skup i visokoprofiliran da je postao predmet pregovora u Američkom Kongresu, koji su se odvijali kroz prijedloge zakona o rashodima, umjesto da bude prepušten administratorima na rješavanje. U kontekstu nastojanja Trumpove administracije da smanji NASA-in proračun za gotovo polovicu, izgledi misije već neko vrijeme bili su neizvjesni.
Znanstvenici koji su karijere posvetili MSR-u razumljivo su uznemireni. “Ovo je duboko razočaravajuće”, izjavila je dr. Victoria Hamilton, predsjednica NASA-ine Mars Exploration Program Analysis Group, za časopis Science. “Kada dobivamo dopise u kojima piše da želimo biti dominantna sila u svemiru, pitam se kako možemo ostaviti za sobom nešto ovako ambiciozno.”
Kompromisni prijedlog zakona o rashodima uključuje 110 milijuna dolara za program “Mars Future Missions”. Sredstva će biti usmjerena na ciljeve poput razvoja boljih načina slijetanja na Mars, što predstavlja stalni izazov s obzirom na rijetku atmosferu koja nedovoljno usporava letjelice. Prošle misije isprobale su različite pristupe; identificiranje najboljeg za objekt dovoljno težak da ponovno poleti bit će korisno za MSR u dalekoj budućnosti. U kraćem roku, isti rad mogao bi omogućiti razvoj letjelica koje nose moćnije analitičke instrumente za istraživanje izravno na površini.
Zaštićeni od oštećenja vodom, spremnici rovera Perseverance trebali bi izdržati eroziju od pješčanih oluja dugo vremena, tako da ako se tehnologija poboljša ili prioriteti promijene, MSR bi mogao biti obnovljen za godine ili čak desetljeća.
Za sada će Perseverance i Curiosity nastaviti svoja putovanja, provodeći analize s instrumentima kojima raspolažu, a Perseverance još uvijek ima nekoliko epruveta za pohranu posebno obećavajućih stijena. Što uzorci izgledaju zanimljivije, veći je pritisak za njihov povratak. Međutim, ako stijene opisane prošle godine kao prvi korak na NASA-inoj ljestvici pouzdanosti života nisu bile dovoljne za spašavanje MSR-a, teško je vidjeti što bi moglo biti. “Stijena s potencijalnim biopotpisa čeka povratak upravo sada”, istaknula je profesorica Bethany Ehlmann sa Sveučilišta Colorado u Boulderu za Science.
Što se događa dalje?
Ako se sav novac koji bi MSR zahtijevao potroši na druge projekte istraživanja svemira, nekoliko misija koje su trenutno u limbu mogle bi krenuti naprijed. To bi moglo uključivati rovere poput Perseverance koji bi posjetili dijelove Marsa koje još nismo istražili, iskorištavanje prozora za orbiter oko Urana i opservatorij za nastanjive svjetove. Letjelica koja bi čekala u orbiti dok ne dođe prilika za presretanje budućeg međuzvjezdanog posjetitelja poput 3I/ATLAS također je privukla veliko zanimanje i zahtijevala bi mali dio MSR-ovog proračuna.
Konkurencija između tih ideja intenzivirati će se, no u trenutnom okruženju daleko je od sigurno da će velik dio ušteda od MSR-a otići u istraživanje svemira bilo koje vrste, iako je proračun za ovu godinu iznenađujuće pozitivan.
Earth Return Orbiter gradi Europska svemirska agencija (ESA), a rad na njemu je napredniji nego na letjelici za slijetanje. ESA istražuje načine kako izbjeći rasipanje onoga što je napravljeno pretvaranjem orbitera u drugu misiju za proučavanje Marsa iz orbite.
Kineska nacionalna svemirska administracija (CNSA) također želi prikupiti uzorke s Marsa i, osim u slučaju nesreće, sada je gotovo sigurno da će ih dobiti prva. Međutim, njihova verzija uključuje jednostavno prikupljanje bilo kojih stijena koje su pri ruci nakon slijetanja 2031. godine i izravno vraćanje natrag. Ako Mars ima znakove života, malo je vjerojatno da su rašireni, pa su šanse za dobivanje pravih stijena na ovaj način niske. Isto vrijedi i za druga pitanja na koja bi Perseverance-ovi uzorci mogli odgovoriti. Marsovska geologija je raznolika, a prikupljanje s jednog mjesta slijetanja znači dobivanje uskog presjeka, i ne nužno najboljih dijelova.
Prije kineske misije, nade nekih planetarnih znanstvenika počivaju na planu Japanske svemirske agencije da uzme uzorak s marsovskog mjeseca Phobosa. S djelićem marsovske gravitacije, mnogo je lakše uzeti uzorke s nečega tako malog, a to bi moglo sadržavati marsovski materijal izbačen udarima asteroida.
U međuvremenu, entuzijasti mogu pričati velike priče o izgradnji trajnih baza ili čak gradova na Marsu, no nemogućnost preuzimanja nekoliko stijena pokazuje koliko su ti ciljevi udaljeni!
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
