U ostacima pepela starim više od 10.000 godina, arheolozi su otkrili dokaze o ritualu koji se prenosi kroz generacije domorodaca Australije od kraja posljednjeg ledenog doba do danas.
Zemlje predaka GunaiKurnai naroda protežu se od podnožja australskih Alpa do obale Victorije na jugoistoku Australije. Prema Science Alertu, ovo područje obiluje stijenama i vapnenačkim pećinama koje su GunaiKurnai ljudi koristili ne za sklonište, već kao osamljena mjesta za obavljanje čarobnih rituala koje su provodili praktikanti poznati kao mulla-mullung.
Etnografi su zabilježili ove prakse još u 19. stoljeću, ali su arheolozi koji su istraživali pećine 1970-ih godina zanemarili ove rituale jer nisu odgovarali njihovim sekularnim interpretacijama pećina kao mjesta za kuhanje i spavanje.
Otkrivanje drevnih ognjišta
Tim arheologa, u suradnji s narodom GunaiKurnai, otkrio je i opisao dva mala ognjišta okružena vapnenačkim kamenjem, u svakom od kojih se nalazila jedna grana drveta Casuarina, oguljena od bočnih grana i premazana masnom tvari.
Etnografski zapisi iz 19. stoljeća opisuju ove rituale kao obrede koje je u pećinama provodio “doktor“, odvojen od ostatka zajednice. Neki europski izvještaji opisuju ovog doktora kao osobu koja “opčinjava” ili “liječi od opčinjavanja”, koristeći predmete odrezane ili dotaknute od strane žrtve, pričvršćene na komad drveta i kratko spaljene s malo ljudske ili životinjske masti.
Arheološka otkrića
Arheolog s Monash Universityja, Bruno David, GunaiKurnai vođa Russell Mullett i njihovi kolege sada su otkrili dokaze o ovoj praksi, duboko unutar pećine Cloggs. Ognjišta su brzo zatrpana sedimentima koji datiraju prije oko 10.000-12.000 godina, na kraju posljednjeg ledenog doba i početkom holocena, našeg trenutnog geološkog razdoblja. Zanimljivo, dva ognjišta su gotovo identična, iako datiranje sugerira da su izgrađena i korištena s razmakom od 1.000 godina.
Iskopana 2020. godine, uz dozvolu i pomoć starješina GunaiKurnai naroda, ognjišta i drveni predmeti – koji bi se raspali da su bili izloženi – očuvani su tisućama godina. Ovo otkriće čini malo vjerojatnim da su napušteni ostaci rituala mogli biti viđeni i kopirani od strane pridošlica, podržavajući tvrdnje da su tradicije naroda GunaiKurnai usmeno prenošene najmanje 10.000 godina.
Značaj otkrića
“Skup faktora koji su doprinijeli očuvanju oba ognjišta i njihovih drvenih artefakata pruža neusporediv uvid u otpornost narativnih tradicija naroda GunaiKurnai,” pišu David i njegovi kolege u objavljenom radu. “Ovi nalazi nisu samo sjećanje na prakse predaka, već dokaz prijenosa znanja u gotovo nepromijenjenom obliku, s generacije na generaciju, kroz nekih 500 generacija.”
Nakon stoljeća kolonijalne prisile i zanemarivanja, arheolozi i drugi znanstvenici počinju s više poštovanja raditi s australskim Prvim narodima. Integriranjem njihovog tradicionalnog znanja u znanstvene analize, obogaćuju i jačaju svoje nalaze. Genetičke analize često potvrđuju ono što su domorodački narodi oduvijek znali i tvrdili kroz usmene tradicije: da održavaju duboke veze sa svojim zemljama predaka.
Povezanost sa zemljama predaka
U Australiji su istraživači povezali drevne priče o stvaranju naroda Gunditjmara, koje govore o precima nastalim iz vulkanskih erupcija, s geološkim zapisima tih događaja. Slično, usmene tradicije naroda Palawa iz Tasmanije govore o rastućim morima koja su poplavila kopneni most prema Australiji prije oko 12.000 godina i o zviježđima koja su tada osvjetljavala noćno nebo.
Novi rad koji uključuje narod GunaiKurnai razlikuje se po tome što je tim otkrio delikatne ručno rađene ostatke ritualnih praksi, očuvane poput usmenih tradicija. Studija je objavljena u časopisu Nature Human Behaviour.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
