Pitanje je to koje zvuči više filozofski nego znanstveno, ali pojedini istraživači smatraju da zaslužuje ozbiljno razmatranje. Prema radu objavljenom 2021. na preprint poslužitelju arXiv, svemir možda neprestano “uči” kako evoluirati.
Autori, među kojima su istraživači iz Microsofta i znanstvenici sa Sveučilišta Brown, tvrde da su svi današnji fizikalni zakoni rezultat dugotrajnog procesa samostalnog usavršavanja. U radu navode da bi se razvoj tih zakona mogao razumjeti ako se na kozmologiju primijeni Darwinova prirodna selekcija.
Evolucija zakona fizike
Kako je svemir s vremenom težio stabilnosti, početni, jednostavniji zakoni fizike navodno su se postupno razvijali u složenije. Na Zemlji je, primjerice, došlo do sličnog procesa: i dalje postoje mačke i psi, ali ne i trilobiti ili dinosauri, jer su se prvi pokazali bolje prilagođenima i uspješnije prenijeli svoje gene potomcima. Svemir, po toj analogiji, nije “natjecatelj” nego sustav koji se održava zbog vlastite težnje prema stabilnosti.
Zamislimo rani svemir u kojem je gravitacija postojala tek u primitivnom obliku. U takvom razdoblju Newtonov zakon gravitacije još ne bi vrijedio. Taj poznati zakon kaže da se sve čestice materije međusobno privlače silom koja je razmjerna proizvodu njihovih masa, a obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti između njihovih središta. Zato je gravitacija na Mjesecu približno šest puta slabija nego na Zemlji, jednostavno zato što Mjesec ima znatno manju masu.
U jednostavnijem, ranijem svemiru gravitacija je možda bila nepromjenjiva pojava, pa bi u tom zamišljenom razdoblju sile privlačenja na Mjesecu i Zemlji bile iste – ako su tada uopće postojali. Istu logiku, tvrde autori, moglo bi se primijeniti i na druge temeljne zakone fizike.
“Takav sustav s vremenom bi učio sam od sebe i stvorio temeljne zakone, upravo o tome govori rad,” objašnjava Janna Levin, profesorica fizike i astronomije na Barnard Collegeu Sveučilišta Columbia. “Ako svemir može računati pomoću određenog skupa algoritama, možda može činiti ono što vidimo kod umjetne inteligencije, stvarati vlastita pravila. A ta pravila, u kozmologiji, zovemo zakonima fizike.”
Granica između kozmologije i biologije
U toj se točki rad spaja s biologijom. “Pitali smo se postoji li u tkivu prirode mehanizam pomoću kojeg svemir može naučiti vlastite zakone,” pišu autori. Drugim riječima, možda postoji univerzalni princip koji nadilazi sve znanstvene discipline, zakon višeg reda koji upravlja samim zakonima fizike, a koji mi još ne možemo pojmiti.
“Povezivanje različitih područja ključno je jer znanje nije temeljno podijeljeno,” kaže Bruce Bassett, profesor na Odsjeku za matematiku Sveučilišta u Cape Townu. Ljudi su, dodaje, jednostavno ograničeni. “Zbog ograničenosti naših mozgova dijelimo znanje na biologiju, fiziku ili sociologiju, a time često propuštamo zajedničke obrasce i skrivene univerzalnosti.”
Možda upravo zato teško prihvaćamo zamisao da svemir može biti autodidakt – sadašnji znanstveni okvir to jednostavno ne objašnjava. “Svemir nema obvezu biti razumljiv nama,” izjavio je poznati kozmolog Neil deGrasse Tyson.
Za razliku od ljudi, svemir se ne mora natjecati s drugima; on jednostavno postoji. No kada mu pripisujemo glagole poput “natječe se” ili “misli”, upadamo u antropocentrizam, uvjerenje da je čovjek središte svega. “Način na koji razmišljamo o svijetu duboko je ukorijenjen u jeziku koji koristimo,” kaže Levin. “Svemir nema svjesni um, baš kao što ga nema ni prirodna selekcija; selekcija je potpuno agnostična.”
Na kraju svog rada od gotovo 80 stranica, autori priznaju da tek poduzimaju prve, nesigurne korake prema mogućem novom okviru razmišljanja. “Rano je reći imaju li te ideje ikakve veze s našim svemirom. Ključna zamisao spaja kozmologiju s osnovnim načelima umjetne inteligencije, ali je istodobno spekulativna i radikalna,” kaže Bassett.
Ipak, dodaje, teorijska fizika treba upravo takve ideje. “To je poziv na istraživanje lude zamisli jer živimo u ludom svemiru. Vjerojatno neće dovesti ni do čega značajnog, ali možda potakne pravi proboj, možda nas odvede na mjesta koja ni sami autori nisu mogli zamisliti.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
![Dana 25. studenog 2024., raketa Long March-2C uspješno je lansirana iz Satelitskog centra Jiuquan u sjeverozapadnoj Kini, noseći dva napredna satelita u orbitu. Lansiranje je izvedeno u 7:39 po pekinškom vremenu, postavljajući satelite Siwei Gaojing-2 03 i Siwei Gaojing-2 04 u njihovu predodređenu putanju. [Foto/Xinhua].](https://kozmos.hr/wp-content/uploads/2024/11/Kineski-pametni-sateliti-mijenjaju-nacin-na-koji-promatramo-Zemlju-iz-svemira.jpeg)
