Tijekom neolitskog razdoblja u sjevernoj Srednjoj Europi i južnoj Skandinaviji, kamenje poput kremena bile su važne materijale koje su se razmjenjivale na stotinama kilometara. Ipak, prvi predmeti od bakra pojavljuju se tijekom ovog razdoblja, iako nema dokaza o rudarstvu bakra u kamenom dobu u sjevernoj Srednjoj Europi i južnoj Skandinaviji. Otkud je sirovina za artefakte došla? Kako su kontakt s novim sirovinama i tehnologijama utjecali na društva? Studija Kolaborativnog istraživačkog centra (CRC) 1266 “Skale transformacije” na Sveučilištu u Kielu (CAU) bavi se ovim i drugim pitanjima. Objavljena je 10. svibnja u uglednom međunarodnom časopisu PLOS ONE.
Otkud bakar?
Za rane neolitske artefakte sjevera (oko 4100-3300. pr. Kr.), ljudi su vjerojatno koristili metal iz nalazišta bakrene rude u jugoistočnoj Europi. Posebno su moguća srpska rudarska područja. Najvjerojatniji izvori bakra za nekoliko srednjoneolitskih artefakata (oko 3300-2800. pr. Kr.) čini se da dolaze iz slovačkih Rudnih planina, srpskih rudarskih područja i Istočnih Alpa. Artefakti iz kasnog neolitskog i ranog brončanog doba (oko 2300-1700. pr. Kr.) vjerojatno su napravljeni koristeći nalazišta iz slovačkih Rudnih planina i u alpskoj regiji. Za artefakte koje su istraživači datirali nakon 2000. pr. Kr., rudnik Great Orme u Walesu također se čini da je bio jedan od izvora bakra za proučavane metale.
Porijeklo rude
Veza južne Skandinavije s ranim centrima bakarske metalurgije u jugoistočnoj Srednjoj Europi već je bila raspravljana u ranijim studijama istraživača. Općenito, smatrali su da je porijeklo rude za mnoge bakrene artefakte u alpskoj regiji. “Međutim, novija istraživanja pokazuju da se do sada dostupni podaci mogu klasificirati kao nepouzdani”, kaže dr. Jan Piet Brozio, voditelj studije. Stoga su sudionici Kielskog projekta odabrali ukupno 45 neolitskih bakrenih predmeta za nove analize izotopa olova kao dio studije. “Ovo je najveći uzorak neolitskih predmeta sa Sjeverne europske nizine i južne Skandinavije do danas”, pojašnjava Brozio. “Ispitivani su razni arheološki artefakti poput sjekira i dlijeta iz ranog do kasnog neolitskog razdoblja i ranog brončanog doba. Metoda za tumačenje analiziranih podataka temelji se na usporedbi geo-kemije i omjera izotopa olova arheoloških artefakata s analitičkim podacima minerala iz nalazišta bakrene rude.”
Upotreba bakra i razmjena znanja
Prva integracija bakarske metalurgije i upotreba predmeta od bakra u neolitskim društvima sjeverne Srednje Europe i južne Skandinavije ne smije se gledati kao čisto tehnološki napredak. Arheolozi ih također tumače kao dio šireg razvoja.
“Ti su razvoji uključivali nastanak novih komunikacijskih i razmjenskih mreža, kao i promjene u ekonomiji preživljavanja i nove tehnologije poput uvođenja pluga na kukicu ili kotača i kolica”, objašnjava Prof. dr. Johannes Müller, glasnogovornik CRC 1266, jer su pored predmeta od metala i žada, znanje o novim vrstama žitarica i ideje arhitekture, na primjer, također bile prenesene na sjever.
Rano uspostavljanje bakarske metalurgije, međutim, nije bio održiv proces, iako se dogodilo u onome što stručnjaci shvaćaju kao društva bakrenog doba. Unatoč uvoznom bumu, metal i znanje o njegovoj obradi nisu se uspostavili u neolitskim društvima četvrtog tisućljeća pr. Kr. Umjesto toga, postali su gotovo beznačajni. Tek su u kasnom neolitiku i ranom brončanom dobu nordijska društva integrirala bakarsku metalurgiju u svoj gospodarski sustav na takav način da su ta društva dosegnula “točku s koje nema povratka” s obzirom na metalurgiju, te su sve više koristila metalne artefakte kao alate u svojoj ekonomiji preživljavanja, kao i za reprezentaciju struktura moći.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
