Donedavno su se uragani u gornjim slojevima Zemljine atmosfere smatrali nemogućim.
Znanstvenici su otkrili pravi uragan koji je bjesnio na granici atmosfere i svemira, a pratila ga je snažna aurora. Istraživači nikada prije nisu primijetili ništa slično, a sada su to nazvali svemirskim uraganom.
Uragani se obično javljaju u najnižem sloju Zemljine atmosfere – troposferi. Potječu iz toplih mora. Kada se topli, vlažni zrak digne prema gore, stvara se područje niskog tlaka (olujno oko). Oko nje se zrak kovitla u spiralnom vrtlogu. U tom slučaju brzina vjetra može doseći dvjesto kilometara na sat. Istodobno se obilno stvaraju oblaci, iz kojih se slijeva takav pljusak da uragani često dovode do poplava.
U gornjim slojevima Zemljine atmosfere, na samom rubu svemira, to je nemoguće. Postoji vrlo tanak i suh zrak, a temperatura mu raste s visinom i ne pada. Ne postoje uvjeti za stvaranje vrtloga.
Međutim, znanstvenici su i dalje promatrali pravi svemirski uragan. Imao je promjer od gotovo tisuću kilometara i brojne spiralne krakove. Vihor je trajao gotovo osam sati. Lijevak se okretao oko sjevernog magnetskog pola planeta, a umjesto kiše, padali su ubrzani elektroni. Svaku zračnu struju učinkovito je osvjetljavala polarna svjetlost.
Stvar je u tome što je ovaj uragan stvoren Zemljinim magnetskim poljem i sunčevim vjetrom.
Sunčev vjetar sastoji se od nabijenih čestica (uglavnom protona i elektrona). Na naš planet neprestano puše solarni vjetar. Povremeno se u njemu stvaraju razni oblaci.
Oni imaju vlastito magnetsko polje, koje se postavlja na geomagnetsko polje planeta i ometa ga. Atmosfera to ne može podnijeti, jer se na takvoj visini zrak sastoji od iona i oni su osjetljivi na magnetsko polje.
Kao rezultat takvog događaja formiran je sustav koji jako podsjeća na klasični uragan. Umjesto zraka zagrijanog suncem, mlaz iona se diže prema gore, stvarajući vlastito magnetsko polje. Ovo polje vrtloži okolni ionizirani plin u snažni vrtlog u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. U središtu vrtloga stvara se svojevrsno oko oluje, gdje nema vodoravnog strujanja zraka.
Inače, ovaj svemirski uragan dogodio se još 2014. No, otkrili su ga tek sada, obrađujući arhivirane podatke s četiri satelita DMSP.
https://kozmos.hr/znanstvenici-otkrili-skrivenu-strukturu-duboko-u-zemlji/
Ovo otkriće omogućuje novi pogled na utjecaj Sunca na atmosferu planeta. Ispostavilo se da je kozmički uragan vrlo učinkovit mehanizam za zagrijavanje gornjih slojeva pomoću energije sunčevog vjetra.
Uz to, radio je kao divovski akcelerator elektrona. Perturbacija geomagnetskog polja koje je pratilo svemirski uragan nije bila vrlo jaka: čak nije bila magnetska oluja, već samo oluja. Ali lijevak koji se vrtio ubrzao je čestice do energija koje se promatraju samo tijekom super oluja.
Elektroni su se zabili u atome zraka, uzrokujući svijetlu auroru u obliku pokretnih spirala. To je sigurno bio spektakularan prizor.
Zanimljivo je da je solarna aktivnost bila niska u 2014. A opet, ona je izazvala tako velik događaj. Svemirski uragani vjerojatno će biti češći u godinama visokih aktivnosti. I, pomno promatrajući gornju granicu atmosfere, vidjet ćemo ih redovito.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvori:
• Rice, D. (2021, March 03). A ‘space hurricane’ hovered above the North pole for about 8 hours, study says.
\ • ScienceDaily. (2021, March 02). ‘Space Hurricane’ in Earth’s upper ATMOSPHERE DISCOVERED.
• Starr, M. (n.d.). For the first time, a ‘space hurricane’ has been detected over the north pole.
• University of Reading. (n.d.). Space hurricane observed for the first time.
• Zhang, Q., Zhang, Y., Wang, C., Oksavik, K., Lyons, L., Lockwood, M., . . . Xia, L. (2021, February 22). A space hurricane over the Earth’s polar ionosphere.
