U špilji Tinshemet u središnjem Izraelu, arheolozi su otkrili ljudske ostatke pokopane prije više od 100.000 godina.
Kosturi Homo sapiensa i neandertalaca ležali su u jasno definiranom pogrebnom rasporedu, obloženi crvenim okerom i okruženi stotinama kamenih predmeta, životinjskih kostiju i ukrasnih oblutaka. Ako se starost nalazišta potvrdi, riječ je o najstarijem poznatom ljudskom groblju ikada pronađenom.
Tinshemet, špilja skrivena u brdima središnjeg Izraela, već se gotovo deset godina sustavno istražuje. Najnovija analiza, objavljena u časopisu Nature Human Behavior, otkriva najmanje pet skupa ljudskih ostataka, ključujući dva gotovo cijela kostura i tri lubanje, svih ritualno pokopanih.
Znanstvenici su identificirali morfološke značajke kako Homo sapiensa, tako i hominina nalik neandertalcima. Svi su ostaci bili pažljivo položeni u blizini velikog broja predmeta: više od 500 bazaltnih oblutaka, kosti velikih životinja, tragovi vatre i obilje crvene i narančaste oker boje.
Mnogi od pronađenih predmeta nemaju nikakvu praktičnu funkciju i potječu iz udaljenih krajeva, što upućuje na njihovu simboličku i ritualnu vrijednost.
Najraniji tragovi ljudske svijesti o smrti
Datiranje sedimenta i organskih ostataka potvrđuje da su pokopi stari oko 100.000 godina. Arheolozi vjeruju da je riječ o jednom od prvih primjera namjernog ljudskog ukopa, a možda i o prvom strukturiranom groblju uopće.
“Ovo je revolucionarna prekretnica u razvoju ljudskog ponašanja,” rekao je prof. Yossi Zaidner, voditelj iskopavanja i profesor arheologije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. “Vidimo složen skup ponašanja koji nadilazi osnovne potrebe poput hrane i skloništa.”
Zaidner ističe kako je Tinshemet jedno od tri ili četiri najvažnija nalazišta za proučavanje evolucije ljudskog ponašanja u paleolitiku.
Oker, ukopi i ukrasi: simbolika pred civilizacije
Tijela su bila položena u zgrčenom, gotovo fetalnom položaju. Crvena i narančasta oker boja, koja se u mnogim ranim kulturama povezivala sa životom, smrću i ponovnim rođenjem, obilno je korištena oko i na kostima. Pronađeni su i ukrasni elementi koji podsjećaju na najranije oblike nakita, bazaltni oblutci iz brušenog kamena, raspoređeni oko tijela.
“Neki od predmeta doneseni su iz regija udaljenih stotinama kilometara,” navodi se u studiji. “To isključuje svakodnevnu funkciju i potvrđuje da su ti predmeti imali isključivo simboličku svrhu.”
Izraelski antropolog Israel Hershkovitz, suvoditelj istraživanja, dodaje kako čak i označavanje grobnih mjesta predstavlja novu razinu društvene organizacije. “To je teritorijalna poruka, ovaj komad zemlje pripada mom ocu i djedu,” rekao je.
Zona susreta dviju ljudskih vrsta
Levant je u srednjem paleolitiku bio jedinstveno mjesto: jedini poznati prostor u kojem su se Homo sapiens i neandertalci susreli dok su istodobno evoluirali, prvi u Africi, drugi u Europi. Iako istraživači zasad nisu pronašli genetske dokaze hibridizacije na ovoj lokaciji, zajednički pokopi ukazuju na visoku razinu interakcije.
Znanstvenici u špilji nisu pronašli samo ljudske ostatke, već i kremene alate, jasne tragove korištenja vatre i strukture koje podsjećaju na primitivna ognjišta. Ti nalazi pružaju uvid u svakodnevicu, ali i društvene odnose rane ljudske zajednice.
Prije nekoliko desetljeća, arheolozi su smatrali da simboličko ponašanje, poput pokopa ili izrade nakita, započinje tek s kasnijim Homo sapiensima prije 40.000 godina. Tinshemet ruši tu pretpostavku.
Pogrebna praksa, teritorijalna svijest i simbolika nisu proizvod civilizacija, nego su se počele formirati još duboko u paleolitiku, dok su naši preci još živjeli u pećinama, lovili kopljem i palili vatru kamenjem.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
