Zemljini magnetski polovi više su se puta pomicali tijekom prošlosti, a u novoj studiji tim znanstvenika rekonstruirao je njihovo kretanje tijekom zadnjih 9000 godina.
Promjene magnetskog polja
Zemljino magnetsko polje – naša ‘zaštitna ljuska’ – značajno se promijenila i više nije ista kao prije. Naime, tijekom protekla dva stoljeća magnetska snaga našeg polja skočila, a nitko nema pojma zašto. Međutim u isto vrijeme pojavila se i zabrinjavajuća meka točka u polju (tzv. Južnoatlantska anomalija, South Atlantic Anomaly) koja se nalazi iznad Atlantskog oceana i već se pokazala problematičnom za orbitalne satelite.
Ova opažanja potiču zabrinutost da bismo mogli vidjeti znakove neposredne rekonfiguracije koja bi sve točke kompasa preokrenula u ono što je poznato kao preokret magnetskog pola. No, istraživači koji stoje iza novog istraživanja modeliranja magnetskog polja planeta u nedavnoj prošlosti upozoravaju da ne bismo trebali biti prenagljeni u pretpostavci da će se to dogoditi.
„Na temelju sličnosti s rekreiranim anomalijama, predviđamo da će južnoatlantska anomalija vjerojatno nestati u sljedećih 300 godina i da Zemlja ne ide prema preokretu polariteta,“ kaže geolog Andreas Nilsson.
Promjena neće doći uskoro
Dakle do promjene neće doći u skorije vrijeme. Ipak, ako se želi proći naša geološka povijest, vrlo je vjerojatno da će tekuće linije našeg planetarnog magnetskog polja na kraju obrnuti. No, što bi takav preokret značio za čovječanstvo?
Odgovor na to pitanje, zapravo, nemamo – tj. nije nam najjasnije. Posljednji put kada se takav monumentalni događaj dogodio, prije samo 42 000 godina, čini se da je život na Zemlji prošao kroz teško razdoblje dok je kiša brzih nabijenih čestica probijala našu atmosferu. Iako su tada postojali ljudi nažalost pismo još nije bilo razvijeno tako da ne znamo kako su naši preci reagirali na promjenu. Međutim, s obzirom na današnje oslanjanje na elektroničku tehnologiju koja bi mogla biti ranjiva bez zaštite ‘magnetskog kišobrana’, čak bi nas i najbrži preokreti polja u doglednoj budućnosti značajno pogodili.
Kako istraživati promjene
Geolozi stoga žele znati koja pomicanja, kolebanja i lutanja u polju najavljuju katastrofu, a koja podrazumijevaju uobičajene promjene. Velik dio onoga što znamo o povijesti magnetskog polja dolazi od načina na koji njegova orijentacija tjera čestice u rastaljenim materijalima da se poravnaju prije nego što budu ‘zaključane na mjestu’ dok se skrućuju. Kopanje kroz slojeve mineraliziranih strelica daje prilično jasan zapis o tome na koji je smjer pokazivao kompas tijekom tisućljeća.
Slično, keramički artefakti s arheoloških nalazišta također mogu pružiti snimku polja u novije vrijeme, hvatajući njegov smjer u glini prije pečenja. U novoj studiji tim istraživača rekonstruirao je detaljnu vremensku liniju magnetske ljuske našeg planeta koja se proteže unatrag do posljednjeg ledenog doba (tj. tijekom posljednjih 9000 godina), analizirajući uzorke vulkanskih stijena, sedimenata i artefakata iz cijelog svijeta.
Tim je zaključio kako su anomalije poput one u južnom Atlantiku vjerojatno ponavljajući fenomeni povezani s odgovarajućim varijacijama u jačini Zemljinog magnetskog polja. S tisućama godina perspektive brzo postaje jasno da meka točka južnog Atlantika nije sasvim neobična. Počevši oko 1600. godine pr.Kr., dogodila se slična geološka promjena koja je trajala oko 1300 godina i. Pod pretpostavkom da je na djelu ista osnovna mehanika, vjerojatno će trenutni dio slabljenja uskoro ponovno dobiti snagu i nestati bez završetka globalne rekonfiguracije. Štoviše, znanstvenici predviđaju da bi se magnetsko polje moglo u cjelini vratiti na snagu kakvu nismo vidjeli od ranog 19. stoljeća.
‘Magnetske anomalije’ možda štite Mjesečev led od topljenja
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
