Projekt Helianthus, inovativna inicijativa talijanskih znanstvenika, donosi novo rješenje za praćenje opasnih geomagnetskih oluja koristeći tehnologiju sunčevih jedrilica.
Ranije ove godine, sunčeve oluje izazvale su veliku pozornost javnosti kada su aurore postale vidljive daleko južnije od uobičajenih područja na sjeveru. Kako Sunce ulazi u novu fazu svog ciklusa, očekuje se sve veća učestalost ovih oluja, što povećava rizik za globalnu infrastrukturu.
Trenutni sustavi ranog upozoravanja na geomagnetske oluje često pružaju samo nekoliko minuta upozorenja prije nego što oluja stigne do Zemlje. Kako bi riješili ovaj problem, tim istraživača sa Sveučilišta Sapienza u Rimu, u suradnji s Talijanskom svemirskom agencijom, predložio je ambiciozan plan. Plan je postaviti niz detektora u svemir, na stratešku točku koja bi omogućila znatno ranije upozorenje. Ono što ovaj projekt čini posebnim je to da bi detektori ostali na toj poziciji bez potrebe za raketama.
Misija Helianthus
Misija, nazvana Helianthus – što je latinski naziv za suncokret – prvi put je predstavljena na 6. Međunarodnom simpoziju o solarnom jedrenju u lipnju 2023. godine. Glavni cilj misije je pružanje ranih upozorenja na geomagnetske oluje. Posebno je značajno to što bi Helianthus mogao pružiti čak 100 minuta unaprijed upozorenja za brze sunčeve oluje, što bi omogućilo bolju pripremu za moguće štetne posljedice.
Trenutni detektori, smješteni u niskoj Zemljinoj orbiti, daju upozorenja u trajanju od samo nekoliko minuta. Kako bi se produžilo ovo vrijeme, planirano je da se detektori Helianthusa postave u tzv. sub-L1 točku unutar sustava Sunce-Zemlja. Iako točno značenje “sub-L1” u ovom kontekstu nije posve jasno, poznato je da se tipična Lagrangeova točka između Sunca i Zemlje nalazi na udaljenosti od oko 1,5 milijuna kilometara od Zemlje prema Suncu, što je četiri puta veća udaljenost od one između Zemlje i Mjeseca.
Tehnički izazovi i inovativna rješenja
Najveći izazov misije Helianthus jest postizanje te udaljene točke koristeći isključivo solarnu jedrilicu. Većina solarnih jedrilica koristi sunčeve fotone kako bi se kretale prema vanjskim dijelovima Sunčevog sustava, jer Sunce prirodno stvara te fotone. No, postavljanje jedrilice bliže Suncu nego Zemlji te održavanje stabilnog položaja u tom prostoru predstavlja jedinstveni inženjerski izazov.
Ovaj izazov detaljno je opisan u znanstvenim radovima istraživačkog tima koji stoji iza projekta. Dodatni radovi bave se opisom instrumenata poput laganog koronografa i rendgenskog spektrometra, kao i strukturnim komponentama poput nosača za razmještanje solarnih jedara i membrana od kojih će ta jedra biti izrađena.
Jedna od najzanimljivijih inovacija unutar projekta Helianthus jest način na koji će ova misija održavati stabilnu poziciju u sub-L1 točki dok je sunčeva jedrilica potpuno razvučena. Umjesto korištenja raketa za održavanje položaja, plan je koristiti niz elektrokromnih ili tekućih kristalnih aktuatora koji će omogućiti oko četiri manevra godišnje za održavanje pozicije.
Budućnost projekta Helianthus i daljnji razvoj tehnologije
Razvoj ovih naprednih sustava i tehnologija potaknut je interesom Talijanske svemirske agencije za jačanjem nacionalnih tehnoloških kapaciteta. U jednom od radova navodi se kako je cilj postići “izazovan nacionalni razvoj” u području solarnih jedrilica. Praćenje geomagnetskih oluja nije jedini cilj ovog projekta; isti istraživači planiraju i transfernu orbitu između Zemlje i Marsa koja bi koristila sličnu solarnu propulziju.
Međutim, još uvijek nije jasno hoće li Helianthus dobiti potrebnu financijsku potporu za konačnu realizaciju i lansiranje. Iako su neki prototipi laganih instrumenata već izrađeni, pred inženjerima je još puno posla prije nego što ovakva solarna misija ugleda svjetlo dana. Ako Helianthus uspije, to bi moglo značajno unaprijediti naše sposobnosti predviđanja geomagnetskih oluja, pružajući nam dragocjeno vrijeme za pripremu i zaštitu ključne infrastrukture. Talijanska svemirska agencija mora pokazati snažnu predanost ovom projektu kako bi se osigurao njegov uspješan završetak i lansiranje.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
