Od srpnja 2025. Proba-3 stvorila je 57 umjetnih pomrčina Sunca i snimila više od 250 sati Sunčeve korone. To je približno jednako ukupnom vremenu promatranja iz oko 5000 potpunih pomrčina sa Zemlje.
Prvi znanstveni rezultati iz tog materijala pokazuju da se strukture povezane sa sporim Sunčevim vjetrom u unutarnjoj koroni gibaju znatno brže nego što se očekivalo. U pojedinim slučajevima zabilježene su brzine od 250 do 500 kilometara u sekundi, iako su ranije procjene za to područje bile oko 100 kilometara u sekundi.Pet sati promatranja umjesto nekoliko minuta
Unutarnja korona jedan je od najtežih dijelova Sunčeve atmosfere za optičko promatranje. Sa Zemlje se najbolje vidi tijekom potpune pomrčine Sunca, kada Mjesec zakloni Sunčev disk. Problem je u tome što se takve pomrčine događaju rijetko, u prosjeku jednom u 18 mjeseci, a potpuna faza traje samo nekoliko minuta.
Misija Proba-3 taj problem rješava s dvije letjelice koje lete u iznimno preciznoj formaciji. Letjelica Occulter zaklanja izravnu Sunčevu svjetlost i služi kao umjetni Mjesec, dok druga letjelica, Coronagraph, u istom trenutku promatra koronu. Jedna takva umjetna pomrčina može trajati oko pet sati.
Time je prvi put dobiven dugačak i neprekinut niz snimki unutarnje korone. Za razliku od kratkih prizora uhvaćenih tijekom prirodne pomrčine, ovdje se promjene mogu pratiti kroz sate, kadar po kadar.
ASPIICS vidi bliže Suncu nego drugi instrumenti
Glavni instrument misije je koronograf ASPIICS. On može promatrati područje do približno 70.000 kilometara iznad Sunčeve površine, što odgovara desetini Sunčeva polumjera. Prema ESA-i, nijedan drugi svemirski koronograf ne može pratiti raspršenu svjetlost čestica u koroni tako blizu Sunčevoj površini.
ASPIICS snima jednu do dvije slike u minuti. Te se slike zatim slažu u videozapise na kojima se vidi gibanje materijala u dijelu korone koji je dosad uglavnom izmicao ovakvom promatranju. ESA-in znanstvenik Joe Zender navodi da takva složena gibanja u optičkom području, na tako maloj udaljenosti unutar korone, dosad nisu bila opažena.
Sunce kontinuirano izbacuje tok nabijenih čestica, Sunčev vjetar. Taj tok nije ujednačen. Brži Sunčev vjetar obično dolazi iz stabilnijih područja Sunčeva magnetskog polja, dok je sporiji neujednačen i sastavljen od brojnih manjih struktura.
U unutarnjoj koroni izmjerene veće brzine
Prema sadašnjim tumačenjima, spori Sunčev vjetar povezan je s promjenama u Sunčevu magnetskom polju, kada se magnetske silnice prespajaju, razdvajaju i ponovno povezuju. U tim promjenama nastaju i izbacivanja manjih nakupina plazme uz svijetle, izdužene strukture u koroni.
Tim predvođen Andreiem Zhukovom iz Kraljevskog opservatorija Belgije upravo je te nakupine pratio u unutarnjoj koroni. Umjesto očekivanih brzina od oko 100 kilometara u sekundi, zabilježena su gibanja od 250 do 500 kilometara u sekundi.
Podaci ne pokazuju jednoobrazan tok. Dio plazme udaljava se od Sunca i ubrzava, dio usporava, a dio se kreće i prema Suncu. U mjerenjima se vidi širok raspon brzina, ubrzanja i smjerova, što dodatno pokazuje koliko je spori Sunčev vjetar neujednačen i težak za modeliranje.
Većina materijala koji je Proba-3 dosad prikupila još nije obrađena. Sljedeći korak bit će usporedba tih opažanja s modelima Sunčeva magnetskog polja i ubrzanja plazme u koroni, dok među otvorenim pitanjima ostaju isto tri problema: što ubrzava Sunčev vjetar, kako nastaju koronalni izbačaji mase i zašto je Sunčeva korona mnogo toplija od same Sunčeve površine
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
