kozmos.hr
Astronomija

450 godina otkako je Tycho Brahe uočio supernovu

Tycho-supernova-xray
objavljeno

U jesen 1572. poznati danski astronom na nebu je uočio novu zvijezdu za koju danas znamo da je bila supernova.

Jednom kad zvijezda dođe do kraja svog životnog vijeka, odnosno jednom kad potroši svo svoje ‘gorivo’ (pretvori sav svoj vodik u helij) i uđe u završne stupnjeve svoje evolucije, postoji mogućnost da ona eksplodira, te takav događaj astronomi zovu supernovom. Alternativni način da do eksplozije dođe je da male, zgusnute zvijezde koje zovemo bijelim patuljcima počnu zbog vanjskih utjecaja kroz nuklearnu fuziju nekontrolirano generirati teške elemente i povećavati svoju masu. Bez obzira te kategorije, supernove svrstavamo u jedne od najsvjetlijih događaja u svemiru—one na svom vrhuncu mogu poprimiti luminoznost čitave jedne galaksije—pa ih je vrlo lako spaziti jednom kad se dogode u našoj okolini.

Nova zvijezda na nebu

Upravo se jedan takav događaj pojavio na našem nebu prije točno 450 godina, u studenom 1572., a astronom koji ju je prvi opisao i po kojem je ona nazvana bio je poznati Danac Tycho Brahe. Radi se o jednoj od samo osam supernova koje su kroz povijest zabilježene kao vidljive ljudskim okom bez pomagala, iako naravno u tom trenutku nismo niti znali o čemu se radi. Brahe je, kao i njegovi suvremenici, jednostavno mislio da se radi o novoj zvijezdi na nebu, kao što se vidi iz naziva njegove studije objavljene već iduće godine, O novoj zvijezdi nikad prije viđenoj u ičijem životu ili sjećanju (De nova et nullius aevi memoria prius visa stella). Osim što opisuje novu „zvijezdu“, djelo je značajno jer je prvo koje opovrgava Aristotelovu tvrdnju da je nebeska sfera nepromjenjiva.

Tycho-supernova-xray
Kompozitna slika ostatka supernove SN 1572 vidljiva X-zrakama, snimljena teleskopom Chandra. Izvor: NASA/CXC/Rutgers/J.Warren & J.Hughes et al.

Sama supernova pojavila se u zviježđu Kasiopeja, pa je uz službenu oznaku SN 1572 također poznata kao „B Cassiopeiae“ ili pak samo kao „Tychova supernova“, odnosno „Tychova nova“.

Danas znamo da se radilo o supernovi tipa Ia (jedan-a), odnosno o bijelom patuljku u binarnom sustavu s većom zvijezdom iz koje je on crpio materiju i energiju dok nije dosegao kritičnu masu i eksplodirao. Tek što je 1940-ih razvijena najranija klasifikacija supernova, ova supernova svrstana je u tip I temeljem povijesnih zapisa o njenoj prividnoj magnitudi/vidljivosti. Naime, nakon što se pojavila u studenom 1572., supernova je ostala vidljiva sve do početka 1574. i za to vrijeme postajala je sve tamnija i tamnija dok na koncu nije nestala sa zemaljskog renesansnog neba. Analizom izvora koji govore o tom tamnjenju, suvremeni astronomi uspjeli su rekonstruirati njenu „svjetlosnu krivulju“, a iz nje i okvirnu udaljenost supernove: 3,8 kiloparseka, tj. 12,4 tisuća svj. god.

Svjetlosna krivulja SN 1572
Svjetlosna krivulja supernove SN 1572., tj. ovisnost njene prividne magnitude o vremenu. Na svom vrhuncu supernova je dosegla magnitudu od -4 i bila je vidljiva čak i danju. Izvor: Quaoar/Wikipedia.

Ostaci supernove

Sve je to bilo na teoretskoj razini, doduše. Tek sredinom 20. stoljeća, razvitkom modernih teleskopa potvrdili smo da se doista radilo o supernovi tipa I, i to specifično tipa Ia. Ostatak supernove, tj. veliki oblak plinovitog materijala koji je eksplozija izbacila u svemir oko sebe, detektirali smo prvo putem radio valova, a onda X-zraka. Udaljenost ostatka prema najnovijim studijama stavljena je na između 2,5 i 3 kiloparseka (između 8 i 10 tisuća svj. god.), što se poklapa s ranijim predviđanjima dobivenima iz njene magnitude. 2004. predložena je i potencijalna zvijezda sa koje se bijeli patuljak hranio, Tycho G, no recentnija promatranja opovrgavaju tu tvrdnju jer se ona nalazi predaleko od centra ostatka supernove i ne rotira se toliko brzo koliko bi se očekivalo od partnera u binarnom sustavu.

Tychova supernova i dan danas jedan je od najvećih događaja u povijesti astronomskih promatranja. Ona je izravno potaknula revidiranje antičkih astronomskih modela, kao i pokrenula revoluciju u instrumentaciji koju imamo i kvaliteti zapisa o nebeskim tijelima koju vodimo. Nadalje, ona je potaknula Brahea da 1577. razmotri komet koji je onda prolazio kroz unutrašnjost Sunčevog sustava, te tako doprinese i našem razumijevanju kometa kao nebeskih tijela.

SN_1572_Tycho's_Supernova
Infracrvena snimka ostatka supernove SN 1572 snimljena NASA-inim teleskopom WISE 2010. g. Izvor: NASA/JPL-Caltech/WISE Team.

 


Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr


Izvori:

„Brahe, Tycho“. Hrvatska enciklopedija. https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=9188 (30.12.2022.).

Kerzendorf, W E et. al. „Tycho-B: an unlikely companion for SN 1572“. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, vol. 479, br. 4, 2018. https://doi.org/10.1093/mnras/sty1863 (30.12.2022.).

„Tycho’s Nova“. Britannica. https://www.britannica.com/place/Tychos-Nova (30.12.2022.).

Zaljubljenik u astronomiju od malih nogu. Diplomirani anglist. U slobodno vrijeme vjerojatno s frendovima u obližnjem kafiću. U paralelnom svemiru sam nešto od sljedećeg: pomorac, fizičar, astronaut, pisac, željezničar.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.

CroCube