Hipoteza o postojanju devetog planeta Sunčevog sustava nastala je kako bi se objasnilo neobične putanje transneptunskih objekata. No, postoji li stvarna utemeljenost ove hipoteze?
Hipotetski član solarnog sustava
Danas Sunčev sustav ima osam planeta nakon što su astronomi 2006. Pluton reklasificirali kao patuljasti planet. U istu kategoriju potpadaju i Eris, Sedna, Quaoar, Ceres te potencijalno druga – još neotkrivena –tijela Sunčevog sustava.
Patuljasti planeti otprilike su definirani kao tijela koja kruže oko Sunca, ali koja nisu dovoljno masivna (za razliku od običnih planeta) da gravitacijsko dominiraju svojim okruženjem uklanjajući materijal.
Astronomi se, međutim, pitaju postoji li možda doista deveti planet koji je prethodno bio neotkriven, a koji vreba u vanjskim dijelovima Sunčevog sustava. Potencijalno mjesto potrage jest prostor divovskog Oortovog oblaka koji počinje u regiji iza Neptuna.
Utemeljenost hipoteze
Pretpostavka da bi u Sunčevom sustavu mogao postojati deveti masivni planet dobila je nove temelje u nedavnim podatcima koji pokazuju da se orbitalni parametri nekih malih tijela izvan Neptuna (njihovi nagibi, periheli i retrogradna kretanja) ponašaju kao da se na njih je utjecala gravitacija masivnog objekta u vanjskom Sunčevom sustavu.
Iako ovi podatci pate od pristranosti promatranja i statističkih nesigurnosti, oni su potaknuli ponovno zanimanje za ideju prisutnosti devetog planeta. Postojanje ‘Planeta Devet’ tako je predloženo kao teorijska hipoteza koja objašnjava iskrivljene staze koje se vide u udaljenim ledenim tijelima.
‘Planet Devet’
Kako bi se uklopio s podatcima koje imaju stručnjaci, hipotetski ‘Planet Devet’ trebao bi trebao biti otprilike četiri puta veći od Zemlje, imati pet do deset puta veću masu i kružiti oko Sunca na oko 400 do 800 astronomskih jedinica. Njegova ogromna orbita značila bi da je potrebno između 10.000 i 20.000 godina da napravi jedan obilazak oko Sunca.
Planet na ovoj udaljenosti bilo bi iznimno teško uočiti u normalnim pretragama optičkog neba zbog njegove slabosti, čak i teleskopima kao što su PanSTARRS i LSST.
Većina objekata Sunčevog sustava otkrivena je na optičkim valnim duljinama putem njihove reflektirane sunčeve svjetlosti, što je vrlo teško u udaljenim dijelovima Sunčevog sustava.
Ipak ima nade. Naime, u vanjskim dijelovima Sunčevog sustava ovi objekti – iako hladni – mogli bi emitirati više infracrvenog zračenja od optičkog svjetla koje reflektiraju. Astronomi su u prošlosti čak i koristili infracrvena istraživanja poput Wide-field Infrared Explorer (WISE) za pretraživanje, no nažalost bez uspjeh.
Potraga za planetom i budućnost
Astronomi su do u sklopu istraživanja – tijekom razdoblja od šest godina – skenirali oko 87% neba dostupnog s južne hemisfere. Zatim su obrađivali milimetarske slike raznim tehnikama, uključujući metode prikupljanja i slaganja koje bi mogle otkriti slabe izvore, ali na račun gubljenja informacija o položaju.
Njihovom potragom pronađeno je mnogo potencijalnih kandidata (njih čak oko 3500!), ali nijedan nije mogao biti potvrđen te su izostala statistički značajnija otkrića.
Znanstvenici su na temelju detaljnog istraživanja uspjeli s 95% sigurnosti isključiti postojanje Planeta 9 – barem prema ranije navedenim svojstvima (pet do deset puta veća masa od Zemlje te značajno veći obujam) koji bi objasnili putanje transneptunskih objekata utjecajem ovog hipotetskog planeta.
Ipak, treba istaknuti, da rezultati pokrivaju samo oko 10 do 20% mogućnosti. Znanstvenici iz godine u godinu razvijaju nove tehnologije koje bi trebale biti u mogućnosti dovršiti ovu potragu za Planetom 9 te jednom za sva vremena odgovoriti na pitanje postoji li deveti planet našeg Sunčevog sustava.
Otkriven novi transneptunski objekt
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
